• zstela

Domaća mačka



Mačka je mali mesožder sisavac, a osim što se u govoru uvriježilo samo mačka, ipak ako je se želi razlikovati od njezinih divljih rođaka, nadodaje se riječ domaća. Divlje mačke se slobodno kreću i izbjegavaju kontakt s ljudima. Domaće mačke su cijenjene u ljudi zbog toga što se vole družiti i igrati s ljudima, ali i love glodavce i na taj način pomažu svojim vlasnicima. Različiti registri pasmina mačaka danas prepoznaju 60-ak pasmina.


PODRIJETLO



Domaće mačke pripadaju obitelji Felidae koja je imala zajedničkog pretka unazad 10-15 milijuna godina. Smatra se da su divlje mačke željele se približiti ljudskim nastambama jer je tamo bilo kućnih miševa, a kada su se približile, ljudi su ih pripitomili. Mačke su prvi puta pripitomljene na Bliskom Istoku oko 7500 godina prije Krista. Prije toga se dugo mislilo da je pripitomljavanje mačaka započeto u drevnom Egiptu oko 3100. godine pr. Kr. Najraniji poznati dokaz pripitomljene afričke divlje mačke iskopan je u blizini ljudskog neolitičkog groblja u mjestu Shillourokambos na južnom Cipru i ti dokazi datiraju 7500.-7200. g. pr. Kr. Smatra se da su na otok Cipar donesene mačke s područja Bliskog Istoka. U Grčkoj prvi podatci o domaćoj mački su iz 1200. godine pr. Kr., a fenički, kartagaški, etrurski trgovci donijeli su domaće mačke u južnu Europu. U 5. st. nakon Krista, nakon kraja Rimskog Carstva, domaće mačke bile su rasprostranjene i u lukama Baltičkog mora na sjeveru Njemačke. Iako su mačke danas pripitomljene, one i dalje imaju anatomiju i ponašanje koje im omogućava preživljavanje u divljini. Postoje slučajevi gdje se domaće mačke pare s divljima i tako nastaju hibridi poput pasmine kellas u Škotskoj. Godine 2017. domaća mačka je bila drugi najpopularniji kućni ljubimac u SAD-u gdje je živjelo 95 milijuna mačaka u obiteljima.

IZGLED

Anatomija domaće mačke je takva da ima snažno i savitljivo tijelo u kojem se bude brzi refleksi, zubi su im oštri, a kandže prilagođene ubijanju malog plijena. Kandže su im obložene kožom i krznom oko nožnog jastučića šape. To što su obložene omogućava im da kandže ne troše kada hodaju te da se mogu tiho približiti plijenu. Lubanja domaće mačke je manja i kraća od one europske divlje mačke. Prosječno su 46 cm, a mužjaci su u pravilu veći od ženki. Obično teže između 4 i 5 kg. Njihov njuh i noćni vid iznimno su dobro razvijeni. Mačke imaju tzv. tapetum lucidum koji reflektira svako svjetlo koje prođe kroz mrežnicu natrag u oko i zbog toga im je oko osjetljivije na prigušenu svjetlost. Osjetljivost na zvukove povećavaju im velike pomične uši i njihovi vrhovi koji pojačavaju zvukove i omogućuju im lakše detektiranje mjesta s kojeg dolazi zvuk. Toliko dobro mogu čuti glodavce jer čuju zvukove koje ljudsko uho ne može čuti. U usporedbi s ljudima imaju znatno manje okusnih pupoljaka, a slatkoću uopće ne mogu osjetiti. Većinom preferiraju hranu topline 38 Celzijevih stupnjeva jer im to signalizira da je hrana svježa, a ako je hladna tada im instinkti govore da je davno umrla i da je možda otrovna.




PONAŠANJE


Mačke komuniciraju s okolinom mjaukanjem, mukanjem, siktanjem, režanjem, gunđanjem, ali i specifičnim govorom tijela. Najaktivnije su u zoru i sumrak te tada vole loviti plijen, ali to najradije čine same. Međutim, inače su veoma druželjubiva vrsta. Domaće mačke imaju tendenciju biti u blizini svojih domova, ali mogu se udaljiti i stotinama metara od njih. Mačke štede energiju spavajući i to čine više od drugih životinja, a najviše spavaju u razdoblju odrastanja. Obično u stanju sna provedu između 12 i 16 sati na dan. Mačke mogu izraziti veliku naklonost prema ljudima i drugim životinjama. Ipak, starije mačke mogu pokazivati agresivnost prema novim pristiglim mačićima.


RAZMNOŽAVANJE


Ženke domaće mačke imaju mačiće u razdoblju od proljeća do kasne jeseni, a uobičajena veličina legla je od dva do pet mačića. Uzgoj kućnih mačaka često je poprilično nekontroliran sterilizacijom i kastracijom, pa dolazi do napuštanja kućnih ljubimaca što rezultira time da postoji velik broj mačaka-lutalica u cijelom svijetu, a zbog toga izumiru brojne vrste ptica, sisavaca, gmazova koje one love.



ZDRAVLJE I BRIGA


Prosječni životni vijek mačaka 1980-ih bio je sedam godina i od tada raste. Godine 2018. prosječni životni vijek domaćih mačaka je 15 godina, iako postoje jedinke koje su doživjele 30 godina. Najstarija poznata mačka je bila Creme Puff koja je doživjela 38 godina. Kastracija i sterilizacija povećavaju očekivani životni vijek mačaka. Otkriveno je 250 mogućih nasljednih poremećaja kod mačaka. Najčešće bolesti koje pogađaju domaće mačke su akutna infekcija, parazitska zaraza, ozljede i kronične bolesti kao što su bolesti bubrega i artritis.


Mačke su poznate po tome da su uredne životinje koje provode puno vremena uređujući svoju dlaku. Mačji jezik ima unatrag okrenute bodlje koje se nazivaju papile i sadrže keratin i zato su krute. One su poput četke za kosu kada mačka jezikom liže dlaku. Neke mačke, naročito je to slučaj kod dugodlakih, povrate dlake krzna koje im se nakupe u želudcu od njege. Nakupine su obično veličine 2-3 cm. To se može spriječiti redovitom njegom dlake četkanjem ili korištenjem lijekova koji će pomoći da se dlaka ukloni kroz crijeva.


18 views0 comments