Kineski kukmasti psi: nepoznato nasljeđe
Iako u svijetu vrlo dobro poznati, u nekim zemljama još su prava enigma kad se pojave na ulicama gradova. Riječ je o psima, koji su elegantni i veseli, rijetko živčani i ne bi trebali biti plahi. Takvog psa ćete skoro uvijek moći pomaziti na ulici i prići mu, a vlasnici će vam uglavnom početi pričati o pasmini kao o nečemu vrlo fascinantnom.
Nisam dugo u pasmini, tek 10 godina koliko ima moj najstariji kineski kukmasti pas, no jedno mogu reći i svi koji imaju „kukmice“ mogu potvrditi: „jednom kineski kukmasti pas – zauvijek kineski kukmasti pas.“ Uglavnom srećem pitanja kao što su: „da li ih brijete?“, „kakvi su karakterno?“, „je li komplicirana njega kože?“, „je li prirodno da nemaju dlaku“ i mnoga slična pa bih voljela iskoristiti priliku i odgovoriti kroz tekst na njih.
Kineski kukmasti psi su toliko drevna pasmina da je zapravo nepoznato od kud potječu. Istraživanjem genoma utvrđeno je da su u bliskom srodstvu s meksičkim bezdlakim psima. No čije su nasljeđe ustvari? Na to odgovora nema puno, no vjeruje se da su u davna, davna vremena u Africi postojali veliki bezdlaki psi koje su Kinezi uzeli na brodove kako bi očistili brodove od nepozvanih gosti: bili jako dobri istrebljivači štakora i miševa koji su prenosili bolesti. Malo je reći da su bili dobri – bili su toliko poznati da su moreplovci i trgovci, u tada najvećim svjetskim lukama, mijenjali pse za razna dobra. Tada su dobili ime „kineski brodski psi“. Cijela povijest pasmine zanimljiva je i nema puno jasnih i točnih informacija o samoj pasmini već je zadivljujuće da su zapravo Kinezi ti koji su pasminu prilagodili i napravili dosta sličnom kao što je danas: smanjili su pse selekcijom (koju tada vjerojatno nisu ni u potpunosti razumjeli). Europski istraživači su zabilježili pojavu pasmine u raznim dijelovima svijeta kao što su Južna Amerika, Azija i Afrika. Ovdje slijedi odgovor na pitanje: „je li prirodno da nemaju dlaku“ - prirodno je, jedne od najstarijih pasmina na svijetu su upravo bezdlaki psi: meksički bezdlaki (Xolo), peruanski bezdlaki psi i kineski kukmasti psi. To su drevne pasmine. Zapravo i ne možemo reći radi li se o istoj pasmini koja se kasnije diferencirala u tri odvojene pasmine oblikom, građom, veličinom pa i karakterom. Velike uspravne uši i sama izloženost kože jasno kažu da pasmine potječu iz vrućih krajeva, tako da Kina nije zemlja u kojoj je ova pasmina mogla nastati, ali brojni kineski zapisi pišu upravo o kineskim kukmastih psima te isti sežu duboko u povijest.
Kineskih kukmastih pasa ne bi bilo ni upola kao danas da nije bilo dvije vrlo ustrajne žene, Amerikanke, novinarke Ide Garrett i uzgajivačice Debre Woods. Nekoliko desetljeća su provele promovirajući pasminu u Americi sve od 1880. Novinarka Garrett je pisala o pasmini u novinama, a uzgajivačica Debra Woods je već tada vodila svoje rodovnike. Američki klub Kineskih kukmastih pasa je osnovan 1979. godine, a 1991. je pasmina priznata, standardizirana i od tada posjeduje rodovnike no sami podaci o psima idu sve od 1960.-tih (na online bazi možete i vidjeti pse te njihove rijetke slike iz tih vremena, koje su skenirane kako bi se povijest pasmine očuvala što bolje).
Kineski kukmasti psi danas
Pasmina kao takva vrlo je slična pasmini opisanoj u davninama. To su mali psi, elegantne građe i težine od 2 – 5kg. Bitno je naglasiti da postoje dva varijeteta pasmine (kao i kod meksičkih i peruanskih bezdlakih pasa). Naravno, najpoznatiji je upravo bezdlaki varijetet kojeg ćete uglavnom prepoznati čim ga vidite.
Ja ću krenuti od „Powderpuffa“ – odlakanog varijeteta. Ime varijeteta Powderpuff je priznato i upisuje se u većinu rodovnih knjiga koje razvrstavaju pasminu na bezdlaki i odlakani varijetet. Sama riječ opisuje ništa drugo nego dlaku psa. To je dlaka koja je toliko meka i nježna kao „puff“ za nanositi puder. Za razliku od ostalih drevnih bezdlakih pasmina, kineski kukmasti imaju dugu dlaku koja raste cijeli život. Samim time odlakani varijetet ima dugu ravnu dlaku, koja prirodno pada, no dovoljno je lepršava da ju možete raspuhnuti do kože samim laganim izdahom. Odlakani varijetet pasmine, powderpuff, ima dvoslojnu dlaku, no ne linjau se tipično. Može im otpadati dlaka, ali nikad neće otpasti sva poddlaka sezonski jer većinu krzna upravo ona i čini. Tek rijetke osje se mogu pronaći na powderpuffovima koji se šišaju na kratko ili u starijoj dobi prema mom iskustvu.
Bezdlaki varijetet koji je toliko popularan zbog izgleda koji podsjeća na „male konje“ većina ljudi stvarno vrlo dobro poznaje, no evo par stvari iz osobnog iskustva. Rijetko ćete imati kineskog kukmastog bezdlakog psa koji nema uopće dlake na koži. Osje koje rastu na ovom varijetetu raspoređene su na točno određenim dijelovima tijela: na glavi i ušima, duž vrata, na šapama i došapljima i na barem dvije trećine repa. Tako kaže standard. U stvarnom svijetu dlaka samo na „pravim bezdlakim kukmastim psima“ raste na tim mjestima većinom uz pojavu tu i tamo koje dlačice po tijelu. Druga krajnost je da bezdlaki pas može imati dlaku na cijelom tijelu u ravnomjernoj gustoći i čak nekad ni ne možete znati je li bezdlaki bez genetskog testa. Između te dvije krajnosti postoje razne varijacije koje uzgajivači nazivaju „H uzorak“, „T uzorak“ i slično. Naravno to nisu nazivi koji su uvršteni u standard već služe uzgajivačima kako bi otprilike opisali količinu dlake koja raste na tijelu bezdlakog psa. „H uzorak“ obuhvaća rast dlake na glavi, duž vrata i leđa do cijelog repa, a s leđa se po ramenima i bokovima spušta na prednje i stražnje udove koji su cijeli u dlaci. Takav uzorak može biti širi ili uži, a odozgora gledano podsjeća na slovo H. „T uzorak“ je sličan, samo uglavnom obuhvaća samo stražnje udove dok dlaka na prednjima seže do polovice podlaktice.
Bitno je napomenuti da su u oba tipa dozvoljene sve boje krzna.
Koža. To je ono što će vas natjerati ili da ih obožavate ili da ih ne volite. Sama pojava bezdlakih pasa je zapravo displazija folikula dlake koja se pojavila kao prirodna mutacija. Majka priroda je svakako savršena i iz tog razloga, bezdlakost je dominantna nasljedna osobina dok je odlakanost recesivna. No nikad nećete dobiti psa koji će imati samo bezdlake potomke jer ako dođe do spajanja dva bezdlaka dominantna gena, takvi zametci se ne razviju. Samim time svaki bezdlaki pas nosi gen i za odlakani varijetet što je jako zanimljivo kod uzgoja pošto ne možete znati kakve ćete štence dobiti sve dok se ne oštene. Postoje brojne predrasude u vezi same kože ovih pasa. Koža nije mokra, oni se ne znoje (kao recimo na primjer konji) i koža nije neugodna na dodir, ne smije imati neugodan miris i nije hrapava. Zapravo ta koža je toliko fascinantno razvijena da mi je nekoliko veterinara potvrdilo da je puno deblja nego kod odlakanih pasa. Stalno me pitaju ljudi u vezi njege same kože na što ja dam vrlo jednostavan odgovor: što prirodnije – to bolje. Kod kupanja za razliku od pasa s dlakom, kod bezdlakih pasmina se koristi piling ili scrub. Uglavnom na bazi mljevene kave, šećera s medom i maslinovim uljem ili u kombinaciji šećera i nekog blagog šampona. Bitno je prati pse barem jednom tjedno dok ja osobno preporučujem dva puta kako bi se skinula prljavština iz pora kože. Skloni su prištićima – mogu se pojaviti zbog velike količine hormona, osjetljivosti na hranu (na primjer kukuruz u mom slučaju kod dva moja psa) i nakupljanja prljavštine u praznim folikulima. Zato nije dobro često mazati ih s kremom za sunčanje. Ona se zadržava u porama i praznim folikulima. Svijetla i bijela koža se obavezno mora mazati kremom za sunčanje, ako će pas biti duže na suncu inače će pas izgorjeti. Taman koža uz neko normalno izlaganje na suncu uglavnom ne izgori. Osobno nikad ne puštam pse na jako sunce iako se vole sunčati – doslovno mogu ležati nekoliko sati na suncu pa je i zbog toga bitno pripaziti na njih. S druge strane u vrijeme zime, zaboravite na dugo boravljenje vani, a potrebno je psa i slojevito obući. Briju li se bezdlaki kineski kukmasti psi? Odgovor je: da, briju se za izložbe. Odnosno, koža mora na tijelu biti bez dlaka, osim na traženim područjima kako kaže standard, za to se pse priprema od rane dobi i ne smije boljeti. Nisam nikad imala problema s time, ali je bitno koristiti kvalitetnu opremu i barem jednom vidjeti kako se to radi. Ako pas ne ide na izložbe, najbolje je samo skratiti dlaku mašinicom.
Tko god ima psa, zna da su zubi jako bitni. No, znate li da bezdlaki kineski kukmasti psi nemaju zubalo kao na primjer jedan labrador? Gen (FOXI3 – forkhead box protein I3, za one koji žele znati više i istražiti naknadno) koji je „krivac“ za bezdlakost također veže primitivno zubalo. Pod primitivno, mislim na to da je dozvoljen manjak zubi i očnjaci često nisu simetrični i lijepi kao kod ostalih pasmina pasa. Očnjaci mogu vrhom stršati prema naprijed, biti širi ili tanji, nesimetrični, ne moraju nužno ni izrasti i čak mogu ostati mliječni do kraja života psa. Stoga je dentalna njega bitna i mora biti na najvišem nivou kod bezdlakog varijeteta pasmine. Powderpuffovi imaju potpuno zubalo s očnjacima koji su simetrični i lijepo posloženi kao kod ostalih pasmina pasa.
Briga o koži i dlaci je stvarno jednostavna kad se uzme u obzir velika prednost – savršeni su za suživot. Upravo sama sam nabavila kineskog kukmastog psa jer moja pokojna baka nije htjela tada psa s dlakom u kući, zbog linjanja. Raspitivanjem sam shvatila da su jako zanimljivi kako izgledom, tako i karakterom. Oni mogu sve – spavati s vama cijeli dan, ali i prošetati 15 kilometara odjednom. Agility, poslušnost i trikovi - ma baš sve dolazi u obzir! Tako dugo dok su blizu vas i s vama, oni su sretni. Njima je vlasnik doslovno sve na svijetu. Moji psi su išli sa mnom čak i na fakultet, a idu sa mnom i na posao. „Ono kad Kristina kaže da mora povesti psa, svi misle da je to nešto komplicirano, kad ono ni ne zna se da pas postoji u prostoriji“ – riječi jednog kolege i doslovno opis kukmastih kao pasmine.
Iako obožavaju ljude, bitna je jako rana socijalizacija. Karakter je vrlo nasljedan, ali isto tako djelomično i stečen. Bitno je da roditelji šteneta imaju dobar karakter te uz malo truda, sjedenja po kavama i maženja s prijateljima – bit će dovoljno za potpunu socijalizaciju. Naravno nije pravilo, pasmina je vrlo primitivna i samim tim stvarno je potrebno da se u najranijoj dobi sretnu s raznim zvukovima, predmetima i situacijama. Također, nemojte se iznenaditi ako se oni ne žele igrati s drugim psima – oni znaju da je koža osjetljiva i zamah šapom i noktima nekog psa ih može izgrebati pa će neki izbjegavati igru. Često to uspoređuju s ne socijalnim ponašanjem – no to nije slučaj, samo su malo oprezniji.
Sve u svemu, mogla bih napisati knjigu o samoj pasmini pa je teško izabrati najbitnije. A kao šećer za kraj bih navela samo da su to doslovno psi koji će vas dočekati doma kao kralja (iako ste otišli na 5 minuta) i gledati kao Boga. Inteligentni su i veseli, lako uče čak i komplicirane naredbe. Ono što je mene osvojilo je prilagodljivost pasa na život vlasnika. Kao štenci traže malo više aktivnosti, no oko godinu dana starosti se potpuno smire i onda ovisi o vama, hoćete li živjeti s njima aktivno ili ste više za „kaučarenje“. Mi nekako preferiramo kombinaciju, pogotovo kad je vani ružno pa ne možemo šetati, onda je spavanac na kauču od 12 sati u komadu bez buđenja nešto najbolje ikad. Nema tu puno mudrovanja, ili se totalno zaljubiš ili ih nikad nemaš, no mislim da je danas sve više nas koji se zaljubimo u njih. A kako ne bi?
autor teksta: Kristina Korpar
Uzgajivačnica "Gold Toradora" - kineski kukmasti psi