Osteoartritis je jedna od najčešćih bolesti zglobova u pasa - čak se procjenjuje da je 20% pseće populacije starije od samo godinu dana pod utjecajem nekog oblika osteoartritisa. Tako da sam u stvari presretna što moja četrnaestogodišnja križanka laba/zlatnog retrivera Liza "tek" jedno 3,5 godine pati od te dijagnoze.
Osteoartritis je degenerativna bolest zglobova, koja se očituje kao spor ali progresivan upalni sindrom pri kojem u stvari dolazi do degeneracije hrskavice, hipertrofije kosti, promjenama na sinovijalnim membranama (vrsta vezivnog tkiva u zglobu), bolova i ukočenosti zglobova, te se kod starijih pasa dobije dojam opće krutosti.
Također dolazi do erozije hrskavice, fibroze zglobne čahure i preoblikovanja kosti – no vjerojatno vas ne zanimaju toliko „tehnički detalji“.
Ukratko, problem je i djelomično u tome što točni mehanizmi osteoartritisa (u daljnjem tekstu OA) nisu dobro razjašnjeni, a neki od mogućih uzroka su nestabilnost zgloba, ozljede i razvojne ortopedske bolesti.
Sve u svemu, minimalno dolazi do šepanja koje se pogoršava tijekom šetnje, nakon dužeg mirovanja ili kod promjene vremena/hladnog vremena.
Nažalost, stupanj OA varira od blagog povremenog šepanja do kompletne nepokretnosti. Dijagnozu naravno mora postaviti veterinar, ali ako primijetite ovakve simptome, bez obzira na dob psa – pretpostavljam da ćete ga odvesti kod veta, zar ne?
Naime, ne smijete ignorirati ovakvo stanje, jer su promjene unutar zgloba koje nastaju od OA ireverzibilne – nema natrag :/
OA može biti podijeljen na primarni i sekundarni, ovisno o tome može li se temeljni uzrok identificirati, ali kod primarnog (idiopatskog) nije poznat uzrok - no uglavnom se radi o Zubu Vremena...gric, gric, grickaju nas godine - i nas i pse. No, rano prepoznavanje nam daje više mogućnosti za usporavanje tijeka bolesti, ublažavanje bola, a o nepokretnosti se ne usuđujem niti razmišljati, to vam je sigurno jasno.
Osnove liječenja osteoartritisa
Veterinar bi svakako trebao terapiju prilagoditi individualnim potrebama psa, te uzeti u obzir godine, fizičko stanje i razinu aktivnosti – no bez obzira na to što se radi o neizlječivoj bolesti/stanju, postoji dosta toga što možemo učiniti kako bismo im olakšali život:
Smanjiti kilažu/paziti na kilažu - debljina je definitivno jedna od predispozicija za razvoj OA jer povećava rizik od mehaničkih ozljeda zgloba pa može doći do kronične upale, a može biti i rezultat dugotrajnog bola zbog kojeg pas više ne trči kao prije ili mu se uopće ne šeta...
O drugim bolestima vezanim za debljinu smo već pisali ovdje, no ukratko - smanjenjem težine, smanjuje se opterećenje zgloba, te zglob manje boli! Računica je jednostavna, zar ne?
Fizikalna terapija - možda mislite da pas kojeg bole zglobovi mora mirovati, no upravo je obrnuto! Svim psima s OA preporučuje se redovita tjelovježba, pa čak i stručna fizikalna terapija, o kojoj smo već pisali ovdje. Ukratko - fizikalnom terapijom (ili naprosto redovitim kontroliranim šetnjama u koje ne spada bacanje loptice i slično) smanjuje se bol, jer se povećava snaga mišića, raspon pokreta zgloba i neke druge fiziološke funkcije.
Kretanje se mora izbjegavati samo u slučajevima akutnog pogoršanja popraćenog s izrazito vidljivom upalom zglobova –psi će dahtati, cviliti pri ustajanju, tresti se od bola, itd.
Medikamenti - ukoliko imate psa s dijagnosticiranim OA, potražite pomoć primijetite li vidljivo pogoršanje. U takvom slučaju, vet vam može dati nesteroidne protuupalne lijekove poput Rycarfe, Rymadila, Previcoxa ili Metacama. Nikada nemojte psu davati lijekove na svoju ruku, zbog mogućih nuspojava – a pogotovo nikada nemojte navati ljudske lijekove iz iste grupe (ibuprofen, npr.) jer nuspojava kod psa može biti i smrt.
Dodaci prehrani - ono što možete davati na svoju ruku (ali tek kada znate dijagnozu) su tzv. hondroprotektivi, lijekovi koji usporavaju razgradnju i pospješuju regeneraciju hrskavice a djeluju i blago protuupalno. Riječ je o kombinacijama glukosamina, kondroitina i hijaluronske kiseline koje artritični zglobovi ne mogu sami proizvesti u dovoljnim količinama. Primjeri takvih lijekova su Cosequin, Caniviton, Canihydrox GAG itd. - ima ih dosta na tržištu, svi su manje ili više djelotvorni, ali ne djeluju brzo.
Uz to se daju i nezasićene masne kiseline – npr. omega 3-6-9, npr. lososovo, kokosovo ulje i slično, jer djeluju dokazano protuupalno.
Isto je dobro dodavati kurkumin s piperinom, kod nas se može kupiti u vidu kapsula u trgovinama zdravom hranom, npr.
Postoje i homeopatski proizvodi poput Traumeela, ja sam ga isprobala na nekoliko pasa – i baki. Djeluje analgetski, a nekada ga i sama uzimam. No vjerojatno ga nećete naći u Hr, ali možete kupiti preko neta.
E sad – Lizi dajem po jedan od svih ovih navedenih proizvoda, dakle jedan glukozaminskokondroitinski, jedan nezasićenokiselinski, jedan kurkuminski i ovaj zadnje navedeni, homeopatski. Sve to skupa, da budem iskrena – nije jeftino. Dapače u količini potrebnoj za psa od 30 kg ispada nešto više nego dvostruko skuplje od jednog novog proizvoda koji se na tržištu pojavio, a objedinjuje gore navedene dodatke prehrani, te još uz to sadrži tamjanovu smolu i ulje iz koštica grožđa.
Od srca bih ga preporučila za sve pse s OA*, pošto je cjenovno puno bolje rješenje, a psi ga rado poklopaju kao polusuhu žvakalicu, veličine cca 1,5 cm koja se lako lomi ili reže na manje komade (1 je za 15 kg težine, pa za malog psa možete lijepo razrezati). Proizvod se zove Vetriflex Pro i dosta brzo djeluje - isprobano na Susjedu.
Za one koji ne znaju, riječ je o psu mog susjeda, kojeg povremeno šetam (psa, a ne susjeda). Susjed, naime ima već 9 godina i prošle je godine počeo povremeno šepuckati na prednju desnu nogu, a sada već šepa svaki dan i dijagnosticiran mu je OA. Da stvar bude gora, u zadnje vrijeme se udebljao jer ima neodoljiv pogled pa ga cijeli kvart (bespotrebno) hrani, a i vlasnicima „nabaci facu“ pa je tako nabacio čak 6-8 kg viška po mojoj slobodnoj procjeni! Trenutno je na strogoj dijeti zbog masne jetre (da, da, ako već niste, kliknite ovdje), ali već je skinuo 4 kg.
Vetriflex Pro sada uzima već dva tjedna i ja više ne primjećujem šepanje! Doduše, imao je operaciju tumora pod kožom (o kvrgama i tumorima smo već pisali ovdje) pa u zadnje vrijeme nismo baš ganjali lopticu, ali sav mi je nešto dobre volje – kao da zna da je upravo dobio nalaz od veterinara prema kojem je operacija prošla uspješno i nema rak! No vrlo vjerojatno je u stvari konačno oslobođen bola u laktu – tko je ikada imao upalu nekog zgloba, znati će o čemu pričam...
Tupom, dosadnom bolu koji vam ne da u živati u šetnjama po prirodi – a zna se što je najzdravije za pse i za nas ljude!
Ukratko – ukoliko vaš pas teže ustaje, ukočeno hoda/šepa nakon duljeg ležanja, sve više šepa tijekom šetnje, nevoljko šeta, itd. – znate što vam je činiti! Prvo vetu, a ukoliko je dijagnoza OA - ne očajavajte! Kao što vidite, postoji cijela lepeza rješenja koja će prokleti OA usporiti dok ne bude skoro pa – tapkao u mjestu.
P.S.
Prije nego prošetate artritičnog psa, dobro ga je malo izmasirati kako bi se zglobovi zagrijali (dovoljno je da nekoliko minuta pravite pokreka kao da ga frotirate nakon kupanja - vjerujte, uživati će), a ako je zbilja hladno, razmislite o nekom kaputiću, osim ukoliko je pas izrazito dugodlaki. Ukoliko se smoči, treba ga dobro obrisati/osušiti i držati na toplom mjestu. Također, nije dobro da dugo leži na tvrdoj i hladnoj površini.
*pripazite kod kastriranih starijih kuja koje naginju inkontinenciji mjehura jer povećava osjećaj žeđi a djeluje diuretski – bar je to moje iskustvo s Lizom!
Naslovnica:
http://newsphonereview.xyz/old-cartoon-dogs/
Važno:
ovaj tekst ne smije poslužiti za dijagnostiku niti liječenje vaše životinje! Ukoliko imate problema navedenih u tekstu, potražite pomoć veterinara!
Ukoliko vam se sviđa ovaj članak slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™