• zstela

Pasmine - Akbash


Pasmine- Akbash


OSOBINE

Podrijetlo: Turska

Težina: 41-64 kg (mužjaci); 34-48 kg (ženke)

Visina: 71-81 cm (mužjaci); 69-76 cm (ženke)

Dlaka: srednje duga ili duga

Boja: bijela

PODRIJETLO


O povijesti pasmine akbash ne zna se puno, ali vjeruje se da su prvi put uzgajani prije čak 3 tisuće godina s namjenom da zaštite pastirska stada od grabežljivaca. Riječ akbash znači na turskom jeziku bijela glava, upravo takvu ova pasmina i ima. Bijela boja ove pasmine je važna prirodna prilagodba zbog toga što se lako stope sa stadom koje štite. Smatrani su turskim nacionalnim psima. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Amerikanci Judith i David Nelson su istraživali ovu vrstu u zapadnoj Turskoj te otprilike u isto vrijeme su je predstavili u SAD-u. Ministarstvo poljoprivrede Sjedinjenih Američkih Drava ovu pasminu koristi u programu suzbijanja grabežljivaca. Akbash je generalno rijetka pasmina, ali moguće ih je pronaći kao napuštene pse u prihvatilištima.





KARAKTER


Jedna od glavnih karakteristika akbasha je nježnost i ističu se zbog zaštitničkog odnosa prema svojoj obitelji. Ipak, s vremena na vrijeme vole biti sami, imati svoj prostor i biti neovisni. Kad su neko vrijeme bez vlasnika, ne osjećaju se loše i čak im je potrebno neko vrijeme koje će provesti sami. Danas imaju snažne instinkte čuvara jer su uzgajani za zaštitu stoke. Akbashi su veoma inteligentni, nemaju puno energije, ali veoma su okretni i snažni, a dobro osjete opasnost i procijene kada trebaju djelovati. Ako osjete nešto nepoželjno, režat će, lajati na nepoznate ljude, ali nisu jako agresivni. Idealan je pas za ljude koji traže psa čuvara i onoga tko će biti alarm u dvorištu kada se netko približi. Akbash zahtijeva strogog vlasnika, ali opet dovoljno suosjećajnog za potrebe akbasha, naročito tijekom dresure treba slušati njihove potrebe i onda će se lako dresirati. Važna je rana socijalizacija s drugim psima i kućnim ljubimcima s kojima će živjeti u istoj obitelji.





IZGLED


Akbashi mogu težiti od 34 do 64 kilograma, visine mogu biti od 69 do 81 cm što ih svrstava u skupinu velikih pasmina. Vitkiji je pas nego druge dvije pasmine koje su poznati čuvari stoke u Turskoj, a to su kangal i anatolski ovčar. Neke jedinke akbasha mogu biti i više od prosječnih maksimalnih 81 cm. Dlaka je mekana, kratka ili srednje duga, bijele boje, a moguća je kremasta boja na ušima. Imaju duge noge, rep koji je pernat, ispod bijelog krzna imaju ružičastu kožu s dijelovima crne i smeđe. Rubovi očiju, nos, usne trebaju biti potpuno crni ili crnosmeđi, ali mogu biti i svjetliji, naročito tijekom hladnih zimskih mjeseci. Oko vrata koža im je labava kako bi ih štitila od grabežljivaca u borbi.


ZDRAVLJE I BRIGA


Postoji daleka veza između mastifa i pasmine akbash, stoga mogu imati neke slične zdravstvene probleme. Većina jedinki pasmine je uglavnom zdrava, ali mogući su zdravstveni problemi na koje je važno skrenuti pažnju i redovno obavljati kontrole kod veterinara. Akbashi najčešće pate od displazije kuka, hipotireoze, proširene kardiomiopatije i nadutosti.



Akbashi su skloni debljanju jer imaju niske razine energije. Moraju imati bar jednu aktivnu šetnju dnevno od pola sata do sat uz nekoliko desetaka minuta aktivne igre. Kako u igri u travi ne bi nešto zalutalo u uši akbashija i stvorilo probleme, važno je redovno čistiti i provjeravati uši prema preporukama veterinara. Nokte treba rezati jednom do dva puta mjesečno. Dlaka im može biti jedino bijele boje, a umjereno se linjaju, pa je četkanje jednom ili dva puta tjedno dovoljno. Zbog dužine dlake nisu prikladni psi za ekstremno vrijeme i tijekom ljeta se mogu puno linjati.

6 views