Pasmine - Ariješki ptičar
OSOBINE
Podrijetlo: Francuska
Težina: 25-30 kg
Visina: 60-67 cm (mužjaci); 56-65 cm (ženke)
Dlaka: kratka i gusta
Boja: bijela s područjima narančaste, svijetlo ili tamno smeđe
PODRIJETLO
Ariješki ptičari nastali su krajem 18. st. početkom 19. st. u Francuskoj. Brojni francuski psi su se križali s lokalnim psima što je rezultiralo nastankom ovog psa koji ima poseban lovački instinkt. Prvih desetljeća svog postojanja bio je popularan lokalno, najviše su ga voljeli lovci na južnom dijelu Francuske. Broj jedinki ove pasmine brzo je pao tijekom Drugog svjetskog rata i kao rijetka pasmina brojali su se sve do 90-ih godina prošlog stoljeća otkad su se krenuli ulagati napori da se poveća broj arijeških ptičara. Za to je posebno zaslužan uzgajivač Alain Deteix. Jedna od metoda kojom se htjelo povećati broj ove pasmine je da se propisane karakteristike pasmine prošire kako bi više stvorenih jedinki moglo ući u nju. Danas je ova pasmina izvan francuskog područja uglavnom slabo poznata ili nepoznata.
KARAKTER
Danas se ariješki ptičari ne smatraju životinjama koje su kućni ljubimci, već se koriste za pronalaženje oružja. Imaju veoma dobro razvijen njuh i snažan instinkt te stoga lako i kvalitetno rade taj posao. Tradicionalno su se koristili, zbog svog njuha, u potrazi za divljači, npr. jarebicama i prepelicama, ali može ih se naučiti da love bilo koje životinje. Brzo uče i u dresuri poštuju svog trenera te puno toga mogu naučiti. Vole učiti i ne vole dosadu u dresuri, pa treneri trebaju stoga se više potruditi kako pas ne bi od dosade počeo pokazivati znakove nervoze. Međutim, ako osjete kazne i negativne emocije prema sebi od trenera, moguće je da će prestati slušati i sami sebi će odrediti ponašanje. Ariješke ptičare veseli kada trebaju ispunjavati zadatke i kada su fizički aktivni, a u lovu su prilično neovisni i ne treba im pomoć drugih pasa i ne doživljavaju pomoć ljudi. Njegova sramežljivost i distanciranost od ljudi se pripisuje tomu što kroz povijest nisu bili obiteljski psi. Nisu agresivni, ali ariješki ptičari nisu privrženi ljudima i distancirani su i oprezni kada upoznaju nove ljude.
IZGLED
Ariješki ptičar ima snažno tijelo. Lubanja je zaobljena do ravne njuške, a nos može biti smeđe ili boje mesa. Oči mogu biti smeđe ili jantarne, uši počinju u razini očiju i vise od lica savijajući se prema unutra. Vrat im je kratak, tijelo pravokutno s ravnim leđima i dubokim prsima. Na šapama imaju debele jastučiće. Rep se blago sužava od korijena prema kraju. Dlaka je kratka, pripijena i sjajna, a najčešće je bijela i može imati područja narančaste i smeđe boje. Mogu imati crno krzno i crne nosove i kandže, ali to nije prihvaćeno u standardu. Mužjaci su visine 60-67 centimetara, a ženke 59-65 centimetara. Teže najčešće 25-30 kg.
ZDRAVLJE I BRIGA
Ariješki ptičari tipično su zdrava pasmina, ali najčešće mogu razviti sljedeće probleme. Infekcije uha su moguće jer imaju duge uši koje su inače u pasa sklonije infekcijama. Nakon bilo kakvog dodira s vodom važno im je uši dobro osušiti izvana i iznutra. Displazija kuka je problem koji se tijekom uzgajanja može spriječiti tako da se dalje ne smiju pariti životinje koje imaju slabije kukove. Luksacija patele se može primijetiti kada pas povremeno preskoči na stražnjoj nozi nekoliko koraka i kasnije ponovno normalno hoda. Nadimanje je problem kojemu je teško pronaći uzrok, ali na njega treba obratiti pažnju jer može imati smrtne posljedice ako se ne prepozna na vrijeme i hitno odvede veterinaru. Iznenada im se napuhne trbuh, zadihaju se, sline, ponašaju se nesretno i nervozno i slično.