• zstela

Pasmine - Krvosljednik


Pasmine- Krvosljednik


OSOBINE

Druga imena: pas svetog Huberta

Podrijetlo: Belgija i Ujedinjeno Kraljevstvo

Težina: 46-54 kg (mužjaci); 40-48 kg (ženke)

Visina: 64-72 cm (mužjaci); 58-66 cm (ženke)

Očekivani životni vijek: 7-12 godina

Dlaka: kratka

Boja: crna i tamno žuta, crvena ili tamno žuta


PODRIJETLO



Krvosljednik je veliki pas izvorno uzgajan sa svrhom lova na jelene i divlje svinje još od srednjeg vijeka. Smatra se da potječe od pasa koji su nekada živjeli u samostanu svetog Huberta u Belgiji i otuda drugi poznati naziv ove pasmine – pas svetog Huberta. Smatra se da su prve pripadnike ove pasmine uzgojili upravo redovnici u samostanu sv. Huberta. Najčešće se upravo u Francuskoj za ovu pasminu koristi naziv psi sv. Huberta. Prvi puta ime ovog psa krvosljednik (engl. bloodhound) zabilježeno je 1330. godine, a smatra se da znači gonič čiste ili plemenite krvi. Krvosljednik znači zapravo onoga tko slijedi krv, onoga tko je gonič za krvlju i koji je traži. To je objašnjenje Johna Caiusa koji je bio jedan od najobrazovanijih ljudi 16. stoljeća, a bavio se podrijetlom riječi. Mnogi izvori to opravdavaju jer navode da goniči trebaju dobro osjetiti miris krvi jer tako lako prate trag ranjene životinje. Prvi puta kada je spomenuto ime ove pasmine bilo je to u pjesmi gospodina Humphreya de Bohuna, grofa od Hereforda, koja je bila naslova William of Palerne. U pjesmi se prikazuje pas naziva bloodhound (eng.) koji pažljivo lovi dvoje ljubavnika prerušenih u medvjede. Tijekom Francuske revolucije smanjio se broj jedinki ove pasmine jer je nestala aristokracija i dvorci su bili u ruševinama, a manja je bila i potreba za lovom. U Engleskoj je, na sreću, njihov broj bio velik jer su ih počeli koristiti u lovu na kriminalce. Prvi zapis koji tomu svjedoči je iz 1805. godine, krvosljednik je ulovio lopove po mirisu. Osim toga, u Engleskoj su postale popularne izložbe pasa, psi su postali ljudski prijatelji, ali bio je veliki interes za nešto neobično i sve je to pridonijelo velikom broju krvosljednika. Krvosljednike je voljela i kraljica Viktorija koja je svog psa te pasmine 1869. dovela na izložbu pasa. Pasmina krvosljednika kakva je poznata danas je nastala u Engleskoj, a kolonizacijom probila je svoj put i u Ameriku. U povijesti je bio iznimno cijenjena pasmina zbog svog istančanog njuha, a i danas često se koristi u poslovima traganja i spašavanja.


KARAKTER


Iz povijesti ove pasmine može se zaključiti da je njihova posebna kvaliteta upravo njuh, ali također valja napomenuti da su neumorni kada slijede miris. Ponekad može čak doći i do smanjenje discipline u treningu ako pas osjeti neki miris koji poželi slijediti i odbija slušati naredbe. Inače je pas koji dobro sluša naredbe. Najbolje ga je poticati pohvalama i nagradama, tada je trening najučinkovitiji, ali ponekad je miris plijena jači od svake naredbe vlasnika. Sa strancima na početku može se ponašati sramežljivo, ali ubrzo počne iskazivati privrženost i nježnost. Stoga, možda ne bi bilo najbolje da krvosljednik čuva kuću jer bi ubrzo mogao postati prijatelj s lopovima ili se držati podalje od njih ako ih smatra strancima. Također, inače su tihi psi, ali kada postanu uzbuđeni, tada ih zasigurno čuje cijela ulica, ako ne i kvart. Iako najviše vole njuškati vani, kada ne prate trag, poprilično su zadovoljni životom u kući s obitelji. Potrebno je imati dvorište s ogradom jer kada krvosljednik osjeti interesantan miris može ga slijediti nevažno koliko daleko od kuće i moguće su poteškoće s pronalaženjem psa.



IZGLED


Krvosljednici su najčešće teški 40-56 kilograma, a visine su 58-72 centimetra. Po tim mjerama spadaju u kategoriju većih pasa. Najčešće boje dlake su crna, crvena i smeđa te je dlaka tvrda i gusta. Zbog gustoće dlake moguće je da psu brzo postane vruće. Veoma su teški psi i većina njihove težine je zapravo zbog njihovih gustih kosti koje su takve zbog svoje duljine.


ZDRAVLJE I BRIGA


Krvosljednici su skloniji bolestima nego druge pasmine. Imaju veliku učestalost gastrointestinalnih bolesti, a najčešća je nadutost. Česte su također i bolesti očiju, kože i ušiju i ta područja je nužno redovno kontrolirati kako bi se spriječile veće komplikacije. Zbog nadutosti može doći čak i do smrti, što i je najčešća bolest koja uzrokuje smrt kod ove pasmine, stoga nju bi vlasnici uz pomoć veterinara trebali naučiti dobro primjećivati. Najčešći pokazatelji nadutosti su raširen trbuh, pretjerano slinjenje, nemir, letargija, očigledna slabost i ubrzan puls. Predispozicije za ovaj problem su povišene ako pas ima jedan obrok dnevno, brzo jede, pije velike količine vode i ima napornu fizičku aktivnost nakon jela. Tada se želudac napuni zrakom i uvije. Pas ne može ni podrignuti ni povratiti, a dotok krvi u srce se smanjuje. Potrebna je hitna medicinska pomoć kako ne bi došlo do smrtnih posljedica. Srednja životna dob prema nekim istraživanjima im je 6,75 godina što je među najkraćim životnim vjekovima pasmina.



Ovoj pasmini važna je higijena noktiju i zubi. Nokte bi trebalo rezati jednom do dva puta mjesečno kako ne bi došlo do krvavih ogrebotina, a nokti su psu predugački kada se čuju po podu. Zube treba prati dva do tri puta tjedno kako bi se uklonio kamenac i bakterije, a svakodnevnim četkanjem može se dodatno doprinijeti zdravlju desni. Održavanje dlake je jednostavno, ali ono i provjera ušiju, usta i kože trebalo bi biti rutina krvosljednika još od kad je štene kako bi mu to bilo pozitivno iskustvo i kako bi prošlo što jednostavnije.