Pasmine- Urugvajski kimaron
OSOBINE
Podrijetlo: Urugvaj
Težina: 38-45 kg
Visina: 58-61 cm
Dlaka: kratka
Boja: tigrasta ili blijedožuta s crnim dijelovima
PODRIJETLO
Pasmina urugvajskog kimarona poznata je od 17. stoljeća. Predci ove pasmine bili su veliki i borbeni psi molosserskog tipa. Oni su pratili portugalske kolonizatore i europske trgovce kad su išli u Urugvaj, ali zatim su ih vlasnici napustili ili su oni pobjegli. Nakon toga su živjeli u divljinama Urugvaja. Križali su se s drugim pasminama i u divljini izbrusili lovačke vještine. Tijekom 18. st. ti predci su napadali stoku, ponekad i ljude, što je dovelo do toga da su ljudi ubijali te pse jer su ih smatrali prijetnjom. Unatoč tomu, pasmina urugvajskog kimarona se održala u divljini, a ljudi su vremenom shvatili da bi bili izvrsni psi čuvari i krenulo ih se je pripitomljavati. Tada je postao ljudski prijatelj, a ubijanje te pasmine je prestalo.
KARAKTER
Karakter urugvajskog kimarona je određen njegovim podrijetlom jer se od njega kroz povijest tražilo da bude hrabar. Budući da su ih ljudi napustili, morali su se sami brinuti za sebe i loviti hranu – tu su izbrusili svoj lovački instinkt. Osim toga, veoma su snažni i oni su dan danas sposobni srušiti veliku životinju, primjerice jelena. Nisu dobri s drugim životinjama, pa ni psima. Njihov lovački instinkt je prejak. Nema veze ako im je neko štene prijatelj od malena, ne može se pouzdati da ga urugvajski kimaron neće krenuti loviti. Upravo ta oštra strana karaktera ovog psa je pogodna za to da bude pas-čuvar. Sa svakim strancem će se ponijeti agresivno i lopovi nemaju šanse kada čuva urugvajski kimaron. Zbog svoje agresije su teži za dresuru i ponekad žele donijeti sami odluke što će raditi, stoga vlasnici bi trebali imati iskustva s psima. Iako se čini potpuno agresivna pasmina, prema svojim vlasnicima i svojoj obitelji na koju je navikao je veoma topao, odan toliko da obitelj kojoj je privržen misli da je to smirena i nježna pasmina u potpunosti.
IZGLED
Ova pasmina je velika, snažna i kompaktna tijela. Izgledom podsjećaju na antičke pse koje su Stari Grci koristili kao borbene pse. Lice im je uže i nalikuje onom labradora, imaju male spuštene uši koje se u Urugvaju obično režu kako bi psi izgledali još impresivnije. Dlaka je kratka, s gustom poddlakom, a boja je uglavnom tigrasta ili blijedožuta s crnim dijelovima.
ZDRAVLJE I BRIGA
Jedan od mogućih zdravstvenih problema urugvajskog kimarona je hipotireoza ili slab rad štitnjače. Pas tada može biti trom, letargičan i dlaka može biti bez sjaja. Moguće je i neobjašnjivo debljanje, stanjivanje dlake i infekcije kože koje se često ponavljaju. Bolest se otkriva nalazima krvi, a liječi tako što se uzimaju tablete tijekom života kako bi hormoni se održali na normalnom nivou. Mogu imati i probleme sa želudcem i nadutošću što može uzrokovati niz komplikacija koje mogu dovesti do smrti. To treba prevenirati tako što pas ne vježba 90 minuta nakon obroka i hrani se kvalitetnom hranom. Važno je da pas ima dovoljno vježbe i fizičke aktivnosti, u suprotnom će postati pretio.
Krzno urugvajskog kimarona se lako održava jer je kratko. Jednom tjedno je dovoljno ga četkati i bitno da od dana šteneta im to bude svakodnevnica. Imajući na umu karakter ovog psa, teško bi ga se na četkanje naviklo kada odraste. I tu, i sve druge navike poput dresure, rezanja noktiju, provjere ušiju važno je od rođenja njegovati kako bi pas bio što poslušniji.