• David Mandić

Vodič za bjesnoću - Evo što trebate znati

Bjesnoća je virus koji može utjecati na mozak i leđnu moždinu svih sisavaca, uključujući pse, mačke i ljude. Iako se može spriječiti, postoji dobar razlog zašto sama riječ "bjesnoća" kod ljudi izaziva strah. Bolest je zabilježena svugdje u svijetu, osim u Australiji i na Antarktici. Godišnje, bjesnoća ubija više od 50 000 ljudi i milijun životinja diljem svijeta. Kada se pojave simptomi, bolest rezultira smrtnim ishodom.



Kako moj pas može dobiti bjesnoću?


Budući da životinje koje imaju bjesnoću izlučuju velike količine virusa u svojoj slini (pjena), bolest se prvenstveno prenosi psima ugrizom zaražene životinje. Također se može prenijeti ogrebotinom ili kada zaražena slina dođe u kontakt sa sluznicom ili otvorenom, svježom ranom. Rizik je najveći ako je vaš pas - ili bilo koji kućni ljubimac - izložen divljim životinjama. U Hrvatskoj su glavni nosioci virusa bjesnoće upravo psi zato je još 1950-ih kao mjera prevencije uvedena kompletna eliminacija nekontrolirane pseće populacije i rigorozna kontrola cijepljenja svih pasa u osobnom vlasništvu. Na vašeg psa bjesnoću može prenijeti i divlja životinja - najčešće su to lisice, vukovi ili medvjedi kod nas, dok u Velikoj Britaniji, Španjolskoj i Sjevernoj Americi to često čine šišmiši i mačke (SAD).



Kako prepoznati simptome bjesnoće?


Zaraženi pas nerijetko će pokazivati ekstremne promjene u ponašanju poput nemira i strepnje koje može popratiti i agresivno ponašanje. Inače prijateljski raspoloženi, dobroćudni psi mogu postati vrlo razdražljivi, dok neki psi koji su obično često uzbuđeni i neposlušni mogu postati vrlo smireni i poslušni. Pas može "buknuti" i ugristi druge životinje, ljude ili predmete. Također će si intenzivno lizati ranu gdje su ugriženi. U ovom stadiju može se pojaviti i vrućica.


Kako virus napreduje, zaraženi pas može postati preosjetljiv na dodir, svjetlost i zvuk. Mogu jesti neobične stvari i skrivati ​​se na mračnim mjestima. Može uslijediti paraliza mišića grla i čeljusti, što rezultira poznatim simptomom pjenjenja na ustima. Može doći do dezorijentacije, nekoordinacije i posrtanja, uzrokovanih paralizom stražnjih nogu. Ostali klasični znakovi bjesnoće uključuju gubitak apetita, slabost, napadaje i iznenadnu smrt.


Koliko vremena prođe nakon infekcije do prvih simptoma?


Virus se obično inkubira od dva do osam tjedana prije nego što se primijete znakovi. Međutim, prijenos virusa putem sline može se dogoditi već deset dana prije pojave simptoma.



Koji su psi najviše izloženi riziku od zaraze bjesnoćom?


Necijepljeni psi kojima je dopušteno lutanje na otvorenom bez nadzora najviše su izloženi riziku od zaraze. Izloženi su divljim životinjama i imaju veće šanse za borbu sa zaraženim psima ili mačkama lutalicama.



Kako se dijagnosticira bjesnoća?


Ne postoji precizan test za dijagnosticiranje bjesnoće kod živih životinja. Izravni test na fluorescentna antitijela najtočniji je test za dijagnozu, ali budući da zahtijeva tkivo mozga, može se provesti tek nakon smrti životinje.



Kako se liječi bjesnoća?


Ne postoji liječenje ili lijek protiv bjesnoće nakon što se pojave simptomi. Budući da bjesnoća predstavlja ozbiljnu opasnost za javno zdravlje, psi za koje se sumnja da imaju virus najčešće se eutanaziraju.



Kako se bjesnoća može spriječiti?


U većini zemalja cijepljenje je obavezno pa tako i u Hrvatskoj. Potrebno je redovito pratiti cijepljenje vašeg psa. Psi i mačke moraju se cijepiti protiv bjesnoće nakon navršena tri mjeseca starosti.


Cijepljenje vašeg ljubimca ne štiti samo njega od bjesnoće, već i druge ljude štiti od ugriza. Psi koji su ugrizli ljude moraju biti zatvoreni najmanje 10 dana kako bi vidjeli razvija li se bjesnoća, a ako evidencija cijepljenja životinje nije važeća, može se zahtijevati dulja karantena ili čak eutanazija.


Izbjegavanje kontakta s divljim životinjama također je neophodno za prevenciju. Možete uvelike smanjiti šanse za prijenos bjesnoće šetajući psa na uzici i nadgledajući ga dok je na otvorenom.



Što činiti ako je vaš pas bio u kontaktu s bijesnom životinjom?


Hitno zovite veterinara i dogovorite hitni prijem. Također valja prijaviti slučaj lokalnom domu zdravlja i slijediti njihove preporuke. Morat ćete i kontaktirati lokalne službenike za kontrolu životinja ako je životinja koja je ugrizla vašeg ljubimca još uvijek na slobodi; oni će najbolje moći sigurno uhvatiti i ukloniti životinju iz okoline. Nakon kontakta s bijesnom životinjom, virus bjesnoće može ostati živ na koži vašeg ljubimca i do dva sata. Najbolje je da u to vrijeme ne dodirujete svog psa. Ako morate, nosite rukavice i zaštitnu odjeću.


Psa koji je redovito cijepljen, a ugrizla ga je bijesna životinja također hitno treba odvesti veterinaru koji će mu dati potreban pojačivač cjepiva i držati ga na promatranju.



Što trebam učiniti ako mislim da me bijesna životinja ugrizla?


Nazovite svog liječnika za upute! Možda ćete trebati dobiti niz injekcija kako biste zaštitili svoje zdravlje. Također, obratite se lokalnom domu zdravlja ili vašem liječniku kako biste prijavili ugriz.


Napomena: Ne idite blizu divljoj životinji ili je hvatati, posebno ako se ponaša neobično (noćna životinja vani ili životinja koja se ponaša neobično pitomo). Što prije prijavite životinju lokalnim službenicima za kontrolu životinja.




Recent Posts

See All