top of page

Search Results

248 rezultata pronađeno

  • 10 Najboljih Pasa Čuvara: Dlakavi Zaštitnici koji Čuvaju Vaš Dom kao Tvrđavu! 🐶

    Tražite psa koji će vam čuvati dom, otjerati dostavljača sumnjivim pogledom i još uvijek biti vaš najbolji prijatelj za maženje? Onda ste na pravom mjestu! Psi čuvari nisu samo mišićavi divovi – oni su pametni, odani i imaju instinkt da zaštite svoju obitelj. Ova lista, inspirirana iskustvima vlasnika, veterinara i stručnjaka poput Stanleya Corena, donosi top 10 najboljih pasa čuvara, rangiranih od 10 do 1, s dozom humora i pravim pričama. Od pasa koji laju kao sirene do onih koji samo jednim pogledom kažu "ne petljaj se", evo pasa koji će vaš dom pretvoriti u tvrđavu! 🏰 10. Bokser : Veseli Zaštitnik s Knockout Osmijehom Bokseri su poput onih prijatelja koji izgledaju opasno, ali imaju srce od zlata. Srednje veličine (25-32 kg), s temperamentom koji je razigran, ali zaštitnički. Pametni su jer brzo uče, a njihov lavež upozorava na svakog stranca. Priča: Moj susjedov bokser, Rocky, jednom je "čuvao" paket na trijemu tako što je sjedio na njemu – dostavljač nije ni pokušao prići! 😄 Trebaju im šetnje i igra, inače postanu nestašni. Idealni za obitelji koje žele čuvara s dozom zabave! Njemački bokser 9. Akita : Samurajski Čuvar s Hrabrim Srcem Akite su poput samuraja – mirne, ali uvijek spremne za akciju (35-55 kg). Temperament: odan, dostojanstven i sumnjičav prema strancima. Pametni su jer instinktivno procjenjuju situacije. Zanimljivo: Hachiko, poznata Akita, čekala je svog vlasnika godinama na stanici – simbol odanosti! Ako ih uzmete, socijalizirajte ih rano jer ne vole druge pse. Moj prijatelj ima Akitu koja "patrolira" dvorištem kao pravi šef! 🛡️ Super za one koji žele tihog, ali moćnog čuvara. Japanska Akita 8. Bullmastiff : Nježni Div koji Plaši Samim Pogledom Bullmastiffi su poput gorila na vratima – ogromni (45-60 kg), ali nježni prema obitelji. Temperament: miran, odan i zaštitnički. Njihova veličina i duboki lavež dovoljni su da otjeraju uljeze. Anegdota: Jedan bullmastiff je spasio obitelj od provalnika samo tako što je sjeo ispred vrata – nitko nije prošao! 😅 Trebaju kratke šetnje i čvrstu dresuru. Savršeni za one koji žele čuvara koji je i obiteljski ljubimac. Bulmastif 7. Staffordshire Bull Terrier : Mali, ali Moćni Zaštitnik Ovi mali mišićavci (11-17 kg) su poput tenkova u kompaktnom izdanju! Temperament: hrabar, odan i pun ljubavi prema obitelji. Pametni su i brzo uče, ali imaju snažan instinkt za zaštitu. Priča: Moj prijatelj ima Staffyja koji je otjerao mačku-lopova s dvorišta – pravi junak! 😜 Potrebna im je socijalizacija jer su tvrdoglavi. Idealni za stanove i one koji žele malog, ali žestokog čuvara. Staffordski terijer 6. Doberman : Elegantni Detektiv s Oštrim Instinktom Dobermani su poput Jamesa Bonda – elegantni, pametni i uvijek na oprezu (30-40 kg). Temperament: odan, budan i brz u učenju. Njihov atletski izgled i oštar lavež čine ih strašnima za uljeze. Zanimljivo: Jedan doberman je spasio obitelj od požara jer je osjetio dim prije alarma! 🔔 Trebaju čvrstu dresuru i puno vježbe. Ako želite psa koji izgleda kao da čuva banku, ovo je vaš izbor! Doberman 5. Rottweiler : Mišićavac s Detektivskim Mozgom Rottweileri su pravi profesionalci (35-60 kg) – mirni, ali spremni zaštititi. Temperament: zaštitnički, odan i samouvjeren. Pametni su jer brzo uče i procjenjuju opasnost. Moj susjedov Rottie je jednom "otvorio" frižider – sad ima bravu, ali čuva kuću kao nitko! 😄 Socijalizacija i trening su ključni. Super za one koji žele snažnog čuvara s velikim srcem. Rotvajler 4. Njemački Ovčar : Policajac s Doktoratom Njemački ovčari (30-40 kg) su kraljevi čuvarskih pasa – pametni, hrabri i svestrani. Temperament: odan, radan i fokusiran. Koriste se u policiji jer uče brzo i imaju oštar instinkt. Priča: Jedan je pronašao lopticu u šumi nakon sat vremena – pravi detektiv! 🕵️‍♀️ Trebaju puno aktivnosti i mentalne stimulacije. Idealni za aktivne vlasnike koji žele pravog partnera. Njemački ovčar 3. Cane Corso : Talijanski Div pun Odanosti Cane Corso (40-50 kg) je poput tjelohranitelja koji pjeva operu – moćan i vokalno izražajan! Temperament: inteligentan, zaštitnički i odan. Njihov impozantni izgled i "roo-roo" zvuk plaše svakog uljeza. Moj prijatelj kaže da je njegov Corso, Max, otjerao lopova samo pogledom! 😎 Potrebna je čvrsta dresura i socijalizacija. Savršeni za one koji žele čuvara s talijanskim šarmom. Cane Corso 2. Australski Ovčar : Pametni Pastir s Oštrim Očima Australski ovčari (20-30 kg) nisu samo pametni – oni su pravi stratezi! Temperament: energičan, odan i budan. Pastirit će sve, od ovaca do djece, i uvijek su na oprezu. Zanimljivo: Jedan je "organizirao" djecu u parku kao da su stado – roditelji su se smijali! 😅 Trebaju puno vježbe i mentalnih izazova. Super za aktivne obitelji koje žele čuvara i prijatelja. australski ovčar 1. Belgijski Ovčar: Pametni Stražar s Oštrim Instinktima Belgijski ovčari (25-35 kg) su poput detektiva na četiri noge – budni, agilni i nevjerojatno pametni. Temperament: energičan, odan i zaštitnički. Često se koriste u policiji i vojsci zbog svoje sposobnosti učenja i oštrog instinkta. Priča: Prijateljica ima belgijskog ovčara, Maxa, koji je jednom "uhvatio" susjeda koji je slučajno ušao u dvorište – samo je stajao i lajao dok nije dobio poslasticu! 😄 Trebaju puno vježbe i mentalne stimulacije. Idealni za aktivne vlasnike koji žele čuvara s elegancijom i mozgom! Belgijski ovčar Najbolja hrana za čuvarske pse. Kako Odabrati Savršenog Psa Čuvara? Veličina doma : Za stanove su bolji manji psi poput Staffyja; za kuće s dvorištem, Cane Corso ili Njemački ovčar. Dresura : Svi ovi psi zahtijevaju socijalizaciju i trening kako ne bi bili previše sumnjičavi. Obitelj : Ako imate djecu, bokser ili bullmastiff su strpljivi i nježni. Zaključak: Vaš Dlakavi Tjelohranitelj Ovi psi čuvari nisu samo zaštitnici – oni su partneri koji donose radost, smijeh i sigurnost. Odaberite onog koji odgovara vašem stilu života, dajte mu ljubav i trening, i imat ćete prijatelja za cijeli život. Imate li priču o svom čuvaru? Podijelite je u komentarima ili nas kontaktirajte za savjete! 🐾 Piše tim K-9.hr, stručnjaci za pasmine pasa s iskustvom u radu s čuvarskim psima. Saznajte više na K-9.hr!

  • 10 Najpametnijih Rasa Pasa: Genijalci na Četiri Noge Koji Će Vas Nadmudriti!

    Bulldog čita knjigu Psi su nevjerojatni – oni su naši prijatelji, čuvari, a ponekad i oni koji nas natjeraju da se zapitamo tko je tu zapravo šef. Ali kad govorimo o pameti, postoje rase koje su pravi Einsteinovi svijeta pasa. Ova lista temelji se na istraživanjima poput onih Stanleya Corena, koji je rangirao pse po inteligenciji na temelju njihove sposobnosti učenja, poslušnosti i rješavanja problema. Naravno, svaki pas je jedinstven, ali ovi mali genijalci često iznenade svoje vlasnike trikovima koji izgledaju kao iz SF filma. Pisao sam ovo s osmjehom, jer sam i sam imao psa koji me nadmudrio više puta nego što bih priznao. Hajde, krenimo kroz top 10, od desetog do prvog mjesta – s malo humora, anegdotama i savjetima kako ih ne pustiti da vam ukradu ključeve od auta! 10. Australski Govedarski Pas: Pastirski Mozak u Akciji Ovi australski radnici su poput onih pametnih farmera koji znaju sve o stadu – inteligentni, brzi i uvijek korak ispred. Srednje veličine (oko 15-20 kg), s temperamentom koji je energičan i odan, oni su majstori u učenju komandi za pastirske poslove. Zašto su pametni? Mogu naučiti nove trikove u samo 5 ponavljanja! Zanimljiva priča: Jednom sam vidio kako jedan ovakav pas "organizira" djecu u parku poput ovaca – djeca su se smijala, a pas je izgledao ponosno. Ako ga uzmete, pripremite se za puno trčanja, jer oni trebaju mentalne izazove ili će vam preurediti namještaj. Super za aktivne vlasnike, ali ne za ljenčarenje na kauču! Australski govedarski pas 9. Rotvajler: Mišićavac s Mozgom Detektiva Rotvajleri izgledaju zastrašujuće, ali ispod te mišićave vanjštine krije se pravi Sherlock Holmes. Veliki (35-60 kg), s temperamentom koji je zaštitnički i miran, oni brzo shvaćaju situacije i uče komande. Pametni su jer su izvrsni u čuvanju i rješavanju problema – kažu da mogu prepoznati prijetnju prije nego što je vi vidite. Anegdota: Moj susjed ima rotvajlera koji je "naučio" otvarati frižider – sad ima bravu na vratima! Ako ga birate, socijalizirajte ga rano, jer su odani, ali trebaju čvrstu ruku. Idealni za one koji žele pametnog čuvara, ne samo mišiće. Rotvajler 8. Papillon: Mali Leptir s Velikim IQ-om Papilloni su poput onih malih profesora – sićušni (2-5 kg), ali s mozgom koji radi prekovremeno. Temperament: živahan, radoznao i super društven. Zašto pametni? Nauče trikove brže od mnogih velikih pasa, a vole mentalne igre poput puzzle igračaka. Zanimljivo: Ime im dolazi od "leptir" zbog ušiju, ali oni su pravi akrobati – jedan je navodno osvojio natjecanje u agilityju protiv većih pasa. Ako ga uzmete u stan, bit će vam zabava, ali pazite da ne dosadi – oni trebaju stimulaciju ili će vam "ukrasiti" cipele. Savršeni za one koji vole male, ali mudre prijatelje! Papillon pas 7. Labrador Retriver: Veseli Učenik s Srcem Zlata Labradori su poput onih popularnih đaka u školi – pametni, prijateljski i uvijek spremni za igru. Srednje do velike veličine (25-35 kg), s temperamentom koji je opušten i ljubazan. Inteligencija: Brzo uče, posebno za retriver poslove, i često se koriste kao psi vodiči. Priča: Jedan labrador kojeg znam "pomaže" vlasniku u kuhanju tako što donosi sastojke – ali ponekad pojede polovicu! Trebaju puno vježbe, inače postanu nestašni. Ako tražite psa koji je pametan i dobar s djecom, ovo je jackpot. Labrador 6. Shetlandski Ovčar: Mali Collie s Velikim Planovima Ovi mali ovčari su poput minijaturnih stratega – inteligentni, agilni i uvijek spremni za akciju. Mali do srednji (7-11 kg), s temperamentom koji je budan i odan. Pametni jer su majstori u pastirskim zadacima i brzo uče komande. Anegdota: Vidio sam jednog koji je "čuvao" mačku u kući kao da je ovca – mačka nije bila impresionirana! Trebaju mentalne izazove, poput obedience treninga. Super za porodice, ali ne za one koji žele lenog psa – oni će vas natjerati da se krećete. Šetlandski ovčar 5. Doberman: Elegantni Detektiv s Brzim Umom Dobermani su poput Jamesa Bonda – elegantni, neustrašivi i super pametni. Veliki (30-40 kg), s temperamentom koji je odan i zaštitnički. Inteligencija: Brzo uče i izvrsni su u čuvanju, policijskim poslovima. Zanimljivo: Jedan doberman je navodno spasio obitelj od požara jer je "osjetio" dim prije alarma. Ako ga birate, budite dosljedni u treningu – oni vole izazove. Pazite na njihovu energiju, ali oni su pravi partneri za one koji žele pametnog prijatelja. Doberman 4. Zlatni Retriver: Zlatni Mozak u Zlatnom Tijelu Zlatni retriveri su poput onih dobrih duša koje sve znaju – pametni, ljubazni i uvijek spremni pomoći. Srednje velike (25-35 kg), s temperamentom koji je nježan i društven. Pametni jer su izvrsni u terapijskim poslovima i učenju. Priča: Moj prijatelj ima jednog koji "donosi" novine – ali ponekad i susjedove! Trebaju vježbu, ali njihova inteligencija ih čini lakim za trening. Idealni za obitelji, jer su pametni i strpljivi. Zlatni retriver 3. Njemački Ovčar: Policajac s Doktoratom Njemački ovčari su pravi profesionalci – inteligentni, hrabri i svestrani. Veliki (30-40 kg), s temperamentom koji je odan i radan. Zašto pametni? Koriste se u policiji, spašavanju i kao vodiči – uče brzo i rješavaju probleme. Anegdota: Jedan je "otkrio" skrivenu lopticu u šumi nakon sat vremena – vlasnik je bio impresioniran! Trebaju puno aktivnosti, ali oni su pravi heroji za one koji žele pametnog psa. Njemački ovčar 2. Pudlica: Cirkuski Genij u Elegantnom Kaputu Pudlice su poput onih umjetnika koji sve znaju – pametne, vesele i hipoalergene. Dolaze u različitim veličinama (od 2 do 30 kg), s temperamentom koji je živahan i inteligentan. Pametne jer su bile cirkuski psi i brzo uče trikove. Zanimljivo: Jedna pudlica je navodno naučila 100 riječi – poput djeteta! Trebaju njegu dlake, ali njihova pamet ih čini zabavnim. Super za alergičare i one koji vole izazove. Pudla 1. Border Koli: Ultimate Mozak na Četiri Noge Border koli je kralj pameti – poput onog genija koji sve riješi. Srednje veličine (15-20 kg), s temperamentom koji je energičan i fokusiran. Pametni jer su majstori u pastirskim poslovima i uče komande u trenu. Priča: Vidio sam jednog koji je "pastirio" lopte na terenu – izgledalo je kao da igra šah! Trebaju puno mentalne stimulacije, inače dosade. Ako ste aktivni, ovo je pas koji će vas nadahnuti. Border koli Zaključno, ovi psi nisu samo pametni – oni su pravi partneri koji će vam obogatiti život. Ali pamet dolazi s odgovornošću: dajte im izazove, ljubav i trening. Ako imate priču o svom pametnom psu, podijelite – možda je sljedeći na listi! Sretno s vašim dlakavim genijalcem! Također provjerite zašto je K9 professional najbolja hrana za ove genijalce na shopu.

  • Šetlandski Ovčar: Sve što Trebate Znati o Ovom Malom Genijalcu 🐶

    Šetlandski ovčar Šetlandski ovčar, ili popularno zvan "Sheltie", pravi je dragulj među pasminama – malen, pametan i pun energije, kao da je netko smanjio Lassie i dodao joj još šarma! 🐾 Ovaj mali pastir s otočja Shetland u Škotskoj kombinira inteligenciju, odanost i razigranost, što ga čini idealnim za obitelji, aktivne pojedince ili one koji žele psa koji može naučiti trikove brže nego što vi popijete kavu. Ako razmišljate o Sheltiju ili samo želite upoznati ovog dlakavog genijalca, ovaj vodič pokriva sve: od povijesti, osobina, prehrane, dresure, pa do štenaca i zabavnih činjenica. Spremni za avanturu s ovim minijaturnim pastirom? Povijest Šetlandskog Ovčara: Mali Pastir s Velikom Misijom Šetlandski ovčar potječe s vjetrovitih Shetlandskih otoka, gdje su ovi psi pomagali farmerima u čuvanju ovaca, stoke i posjeda. Slični su koli pasminama, ali su manji jer su se prilagođavali surovim uvjetima otoka gdje je hrana bila ograničena. U 19. stoljeću postali su poznati izvan Škotske, a danas su omiljeni kao obiteljski ljubimci i zvijezde agility natjecanja. Zanimljivo: kažu da su Sheltiji bili toliko dobri u čuvanju da su lajali na svaku nepoznatu sjenku – pravi mali alarmi! 🔔 Danas su priznati od strane FCI-ja i AKC-ja kao svestrani psi koji briljiraju u poslušnosti i sportu. Osobine Šetlandskog Ovčara: Kompaktna Snaga i Elegancija Sheltiji su poput minijaturnih supermodela – graciozni, dlakavi i puni samopouzdanja. Evo ključnih karakteristika: Veličina : Visina: 33-41 cm (mužjaci i ženke); Težina: 7-11 kg. Dlaka : Duga, gusta, s poddlakom – dolazi u bojama poput sable (smeđe-bijela), crno-bijela, plavo-merle ili trobojna. Njega zahtijeva češljanje 2-3 puta tjedno. Izgled : Elegantna glava, bademaste oči i izraz koji kao da govori: "Znam što radim!" 😄 Životni vijek : Prosječno 12-14 godina, uz dobru njegu. Temperament : Šetlandski ovčar je inteligentan, odan i razigran. Voli svoju obitelj, ali može biti sramežljiv prema strancima. Moj prijatelj ima Sheltija koji "organizira" djecu u parku kao da su ovce – pravi šef! 😅 Oni su energični, ali uz dovoljno aktivnosti, sretno će se sklupčati uz vas. Bez posla? Očekujte lajanje ili "redizajn" vašeg vrta! Je li Šetlandski Ovčar Pravi Pas za Vas? Ako volite aktivan život, uživate u učenju trikova s psom ili imate djecu koja vole igru, Sheltie je odličan izbor. Nisu za one koji žele tihog psa koji samo leži – ovi mališi vole akciju! Super su za stanove jer su kompaktni, ali treba im redovita vježba. Zanimljivo: moj susjedov Sheltie, Luna, "ukrala" je lopticu s teniskog terena i donijela je kući kao trofej – prava mala zvijezda! 🌟 Idealni su za obitelji ili pojedince koji imaju vremena za igru i dresuru. Prehrana Šetlandskog Ovčara: Gorivo za Malog Dinama Sheltiji su aktivni, pa im treba uravnotežena prehrana za energiju i zdravlje dlake. Preporučena dnevna količina je 1-2 šalice visokokvalitetne suhe hrane (poput Royal Canin ili Hill’s), podijeljeno na 2 obroka. Zašto je kvalitetna hrana važna? Proteini : Piletina ili losos pomažu u održavanju mišića. Zdravlje dlake : Omega-3 masne kiseline čine njihovu dlaku sjajnom. Probavljivost : Visokokvalitetni sastojci sprječavaju želučane probleme. Savjet: Izbjegavajte prehranu s puno žitarica jer Sheltiji mogu biti osjetljivi. Moj prijatelj je svojoj Luni dao domaću poslasticu od mrkve – bila je oduševljena! 🥕 Provjerite s veterinarom za prilagođenu dijetu. Šetlandski ovčar u igri Dresura Šetlandskog Ovčara: Kako Iskoristiti Njihovu Pamet Šetlandski ovčari su među najpametnijim pasminama – Stanley Coren ih stavlja na 6. mjesto po inteligenciji! 🧠 Ali, ta pamet dolazi s dozom tvrdoglavosti. Evo savjeta: Počnite rano : S 8 tjedana učite "sjedi", "lezi" – Luna je naučila "daj šapu" za dva dana! Pozitivno potkrepljenje : Poslastice i pohvale su ključne. Mentalna stimulacija : Puzzle igračke ili agility sprječavaju dosadu. Socijalizacija : Upoznajte ih s ljudima i psima kako ne bi lajali na sve. Zanimljivo: Sheltiji vole "pričati" – njihov lavež je kao mala sirena alarma. Snimite ih i podijelite na Instagramu – garantirani lajkovi! 📹 Štenci Šetlandskog Ovčara: Mali Pametnjakovići Prosječno leglo Sheltija ima 4-6 štenaca, a cijena šteneta kreće se od 600 do 2000 EUR, ovisno o uzgajivaču. Kako odabrati šteneta? Provjerite uzgajivača : Tražite zdravstvene testove roditelja (oči, kukovi). Upoznajte šteneta : Trebaju biti znatiželjni i razigrani. Pripremite se : Kupite četku za dlaku i igračke za žvakanje. Anegdota: Prijateljica je uzela šteneta koje je s 10 tjedana pokušalo "pastiriti" njezine papuče – pravi mali šef! 😄 Zdravlje Šetlandskog Ovčara: Na Što Paziti Sheltiji su općenito zdravi, ali su skloni nekim stanjima: Očne bolesti : Npr. katarakta ili progresivna atrofija mrežnice – redoviti pregledi očiju. Displazija kuka : Provjeravajte kukove nakon 2 godine. Von Willebrandova bolest : Problemi sa zgrušavanjem krvi – testirajte kod uzgajivača. Preporuka: Redovito čistite uši i perite zube pastom za pse. Prosječni životni vijek je 12-14 godina uz dobru njegu. Svakodnevna Njega: Život s Sheltijem Sheltiji imaju dugu dlaku koja zahtijeva češljanje 2-3 puta tjedno, posebno tijekom linjanja. Ostale potrebe: Šetnje : 1 sat dnevno, plus igra u parku. Prostor : Idealni za stanove, ali vole trčati u dvorištu. Društvo : Obožavaju biti s obitelji – ne ostavljajte ih same predugo. Luna moje prijateljice voli juriti loptice i "čuvati" vrt – jednom je donijela susjedov list kao trofej! 😅 10 Zabavnih Činjenica o Šetlandskom Ovčaru Mali Lassie : Izgledaju kao minijaturni koli, ali imaju vlastiti šarm. Pastirski instinkt : Pastirit će sve – od ovaca do djece! Zvijezde agilityja : Briljiraju na natjecanjima zbog brzine i pameti. Vokalni umjetnici : Njihov lavež je kao mala sirena – čuju ga svi! Dugovječni prijatelji : Žive do 14 godina uz ljubav i njegu. Sramežljivi šarm : Stranci ih plaše, ali obitelj je njihov svijet. TikTok zvijezde : Snimke njihovih trikova imaju milijune pregleda! Pametni učenici : Nauče trikove brže od mnogih pasa. Dlakavi supermodeli : Njihova dlaka je hit na Instagramu! Junaci srca : Luna je jednom donijela igračku kad je vlasnica bila tužna – pravi terapeut! 🌈 FAQ: Često Postavljana Pitanja o Šetlandskom Ovčaru Jesu li dobri s djecom?  Da, uz socijalizaciju – strpljivi su i razigrani. Mogu li živjeti u stanu?  Apsolutno, ako im date dovoljno aktivnosti. Koliko koštaju štenci?  Od 600 do 2000 EUR, ovisno o uzgajivaču. Laju li puno?  Da, ali dresura pomaže smanjiti lavež. Zaključak: Vaš Novi Dlakavi Genijalac Šetlandski ovčar je više od psa – to je partner koji će vas nasmijati, izazvati i možda čak nadmudriti! Uz pravu dresuru, prehranu i ljubav, ovaj mali pastir postat će zvijezda vaše obitelji. Imate li priču o svom Sheltiju? Podijelite je u komentarima ili nas kontaktirajte za savjete o njezi! 🐾 Piše tim K-9.hr, stručnjaci za pasmine pasa s iskustvom u radu sa Šetlandskim ovčarima. Saznajte više o nama na K-9.hr!

  • 10 Najboljih Rasa Pasa za Stan: Vaš Vodič kroz veselje i malo kaosa u četiri zida

    Živjeti u stanu znači da nemaš vrt za istrčavanje, ali to ne znači da ne možeš imati psa koji će ti biti najbolji prijatelj! Zamislite: dolazite kući nakon napornog dana, a tu vas čeka netko tko vas dočekuje s repom koji maše kao vjetrenjača i pogledom koji kaže "Hej, hajde se mazimo na kauču!". Ali, nije svaki pas za stan – trebaju oni koji neće lajati na svaki zvuk dizala, neće uništiti susjedov mir i neće zahtijevati maratonske šetnje. Na osnovu iskustava vlasnika, veterinara i onih beskrajnih rasprava na forumima, evo moje liste top 10 rasa koje su savršene za život u stanu. Pisao sam ovo s osmjehom, jer psi su kao djeca – puni iznenađenja, a ponekad i malih nestašluka. Hajde, krenimo! 1. Francuski Buldog: Mali Batler s Velikim Srcem Francuski buldozi su poput onih simpatičnih susjeda koji uvijek imaju osmijeh na licu – mirni, prijateljski i super prilagodljivi. Veličine su male do srednje (oko 11-13 kg), a temperament im je takav da bi se mogli slagati čak i s vašim najčudnijim rođakom. Zašto su super za stan? Ne treba im puno prostora, dovoljna je kratka šetnja od 30 minuta dnevno, a tihi su poput miša... osim kad čuju ključ u bravi, tad laju od sreće! Zanimljivo: oni su pravi kraljevi kauča, ali pazite na njihovo disanje – ovi mališi su skloni pretilosti, pa ih nemojte previše razmaziti poslasticama. Ako tražite psa koji će vam biti društvo za Netflix maratone, ovo je vaš izbor. Francuski buldog sa vlasnikom 2. Mops: Veseli klaun s naboranom facom Mopsi su kao oni prijatelji koji vas uvijek nasmiju – veseli, društveni i puni energije, ali ne one koja će vam uništiti namještaj. Mali su (6-8 kg), s temperamentom koji je dobar i opušten. Idealni za stan jer su nezahtjevni: mala veličina, niska potreba za vježbanjem (šetnja i malo igre u dnevnoj sobi dovoljno), a njihova ljubav prema ljudima znači da će se rado smjestiti na vašem krilu. Ali, upozorenje: oni hrču poput malog traktora! Zanimljiva priča: Jednom sam čuo za mopsa koji je "pomagao" vlasniku u kuhanju – sjedio je i gledao, a onda ukrao kobasicu. Ako volite smijeh i maženje , mops je za vas. Mops sa vlasnikom 3. Cavalier King Charles Spaniel: Plemić u Malom Paketu Ovi psi su poput starinske slike – elegantni, nježni i puni ljubavi. Mali (5-8 kg), s prijateljskim temperamentom koji ih čini savršenim za porodice. Za stan su super jer su mirni, prilagodljivi i dobro se slažu s djecom i drugim ljubimcima. Ne treba im puno prostora, a vole se igrati unutra. Zanimljivo: Nazvani su po kralju Charlesu II, koji ih je obožavao – kažu da ih je vodio svugdje, čak i na sastanke! Ako želite psa koji je poput malog terapeuta, ovo je to. Samo pazite na njihovo srce – redovni pregledi kod veta su ključni. Cavalier King Charles Spaniel 4. Čivava: Mali Lav u Tijelu Miša Čivave su najmanja rasa na svijetu (1-3 kg), ali njihova hrabrost je ogromna – poput onih malih junaka iz crtića koji misle da su giganti. Temperament: živahan, odan i ponekad malo tvrdoglav. Za stan su fantastični jer su sićušni, puni energije koju troše na igru u sobi, a vezuju se za vlasnika poput ljepila. Ali, mogu lajati na strance, pa ih treba socijalizirati rano. Zanimljiva činjenica: Jedna čivava po imenu Taco Bell postala je zvijezda reklama – oni su pravi showmani! Ako tražite psa koji staje u torbu, ali ima srce lava, čivava je za vas. Čivava 5. Jorkširski Terijer: Mala Moda Ikona s Velikim Stavom Yorkiji su poput onih trendi cura s Instagramom – hrabri, energični i uvijek spremni za avanturu. Veoma mali (2-3 kg), s ljubaznim temperamentom. Idealni za stan jer se brzo prilagođavaju, ne treba im puno prostora, a svakodnevne šetnje ih održavaju sretnima. Njihova duga dlaka zahtijeva češljanje, ali ne linjaju se puno. Zanimljivo: Poznati su po tome što su nekad lovili štakore u rudnicima – danas su više za maženje! Ako volite psa koji je poput malog bodyguard-a, ovo je izbor. Jorkširski terijer 6. Shih Tzu: Mali Lav s Mekanim Srcem Shih Tzu znači "mali lav" na kineskom, i oni to nose s ponosom – prijateljski, mirni i odani. Mali (4-7 kg), savršeni za stan jer su prilagodljivi, ne treba im puno vježbanja, a igra u stanu ih zadovoljava. Njihova duga dlaka treba njegu, ali su super za alergičare. Zanimljiva priča: Bili su ljubimci kineskih careva – sad su vaši! Ako želite psa koji je poput živog jastuka, Shih Tzu je savršen. Shih tzu - ši cu 7. Bostonski Terijer: Gospodin u Smoking-u Ovi psi izgledaju kao da nose smoking – crno-bijeli, prijateljski i inteligentni. Mali do srednji (4-11 kg), s živahnim temperamentom. Za stan su odlični jer su tihi, dobro se slažu s ljudima i ljubimcima, a kratke šetnje su dovoljne. Zanimljivo: Zovu ih "američkim džentlmenima" zbog izgleda! Ako tražite pametnog psa za trening, ovo je to. Boston terijer 8. Maltezer: Bijeli Oblak Ljubavi Maltezeri su poput pahuljica – bijeli, nježni i energični. Mali (3-4 kg), s prijateljskim temperamentom. Idealni za stan jer se ne linjaju, prilagođavaju se brzo i vole društvo. Zanimljivo: Žive dugo (12-15 godina) i super su za alergičare. Ako želite psa koji je poput malog anđela, ovo je izbor. Maltezer 9. Pudlica: Pametni Elegantan Prijatelj Pudlice dolaze u tri veličine, ali toy i minijaturna su super za stan (2-7 kg). Inteligentne, vesele i hipoalergene. Zašto? Minimalno linjanje, lako se treniraju, a 30-45 minuta vježbanja dnevno je dovoljno. Zanimljivo: Bile su cirkuski psi – sad su vaši genijalci! Pazite na zdravlje kukova. Pudlica sa vlasnicom 10. Bišon Friz: Pahuljasti Veseljak Bišoni su poput živih igračaka – mali (3-5 kg), vedri i hipoalergeni. Prilagodljivi za stan, zahtijevaju šetnje, ali su kompaktni. Zanimljivo: Njihova dlaka je poput oblaka! Idealni za alergičare, ali pazite na oči i šećer. Zaključno, odabir psa za stan je poput biranja cimer-a – treba se slagati s vašim stilom života. Svi ovi mališi donose radost, ali zapamtite: udomite iz skloništa ako možete, i uvijek ih volite odgovorno. Ako imate priču o svom psu u stanu, podijelite – volio bih čuti! Sretno sa vašim novim dlakavim prijateljem! Bišon friz

  • Međunarodni dan pasa: Proslava najboljih prijatelja čovjeka

    Svake godine, 26. kolovoza, svijet slavi Međunarodni dan pasa – dan posvećen našim vjernim četveronožnim prijateljima koji donose radost, ljubav i nepresušnu energiju u naše živote. Ovaj dan nije samo prilika da razmazimo svoje ljubimce dodatnom poslasticom ili dužom šetnjom, već i trenutak da razmislimo o važnosti pasa u našem društvu, njihovoj ulozi kroz povijest i izazovima s kojima se suočavaju. Povijest Međunarodnog dana pasa Međunarodni dan pasa osnovala je 2004. godine Colleen Paige, američka aktivistica za prava životinja, s ciljem podizanja svijesti o velikom broju pasa koji čekaju na udomljavanje u skloništima diljem svijeta. Datum, 26. kolovoz, izabran je jer je to dan kada je Colleenin otac udomio njihovog prvog obiteljskog psa, Sheltieja, iz skloništa. Od tada je ovaj dan postao globalna proslava koja okuplja ljubitelje pasa svih dobi i pozadina. Zašto su psi toliko posebni? Psi su uz čovjeka tisućama godina. Od prvih pripitomljenih vukova koji su pomagali našim precima u lovu, do modernih pasa koji rade kao policijski psi, psi tragači, terapeuti ili jednostavno obiteljski ljubimci, ovi nevjerojatni stvorovi pokazali su se kao nezamjenjivi. Njihova sposobnost da razumiju naše emocije, pruže utjehu i često nas nasmiju svojim nestašlucima čini ih jedinstvenima. Zanimljivo je da znanost potvrđuje ono što većina vlasnika pasa zna: psi imaju pozitivan utjecaj na naše zdravlje. Studije pokazuju da druženje s psima može smanjiti stres, poboljšati raspoloženje, pa čak i sniziti krvni tlak. Njihova bezuvjetna ljubav i sposobnost da nas "čitaju" čine ih pravim emocionalnim sidrom u izazovnim trenucima. Kako proslaviti Međunarodni dan pasa? Postoji bezbroj načina da se pridružite proslavi ovog dana, a evo nekoliko prijedloga: Razmazite svog psa  – Povedite svog ljubimca u dužu šetnju, kupite mu novu igračku ili pripremite domaću poslasticu (naravno, sigurnu za pse!). Ako vaš pas voli društvo, organizirajte "playdate" s drugim psima u parku. Pomozite psima u skloništima  – Ako nemate psa, razmislite o volontiranju u lokalnom skloništu. Mnogi psi čekaju na svoj zauvijek dom, a često su skloništa preopterećena. Možete donirati hranu, deke ili svoje vrijeme. Podignite svijest  – Podijelite priču o svom psu na društvenim mrežama uz hashtag #MeđunarodniDanPasa ili educirajte druge o važnosti udomljavanja i odgovornog vlasništva. Učite o pasminama  – Svaka pasmina ima svoju jedinstvenu povijest i karakteristike. Možda je ovo prilika da istražite neku manje poznatu pasminu ili saznate više o potrebama svog psa. Psi koji mijenjaju svijet Osim što su divni kućni ljubimci, psi igraju ključne uloge u mnogim područjima. Psi tragači spašavaju živote nakon prirodnih katastrofa, dok terapijski psi pomažu djeci s poteškoćama u čitanju ili osobama s mentalnim zdravstvenim izazovima. U nekim dijelovima svijeta, psi pomažu u otkrivanju bolesti poput raka ili čak upozoravaju na epileptične napade. Jedan inspirativan primjer je pas po imenu Hachiko, čija je priča o vjernosti dirnula svijet. Ovaj japanski Akita čekao je svaki dan svog vlasnika na željezničkoj stanici, čak i godinama nakon njegove smrti. Hachikova priča podsjeća nas na duboku povezanost između ljudi i pasa. Izazovi s kojima se psi suočavaju Iako Međunarodni dan pasa slavi sve ono što volimo kod ovih životinja, on je i podsjetnik na izazove s kojima se suočavaju. U mnogim zemljama, napušteni psi lutaju ulicama, a skloništa su prepuna. Neodgovorno uzgoj pasa i nedostatak edukacije o sterilizaciji i kastraciji dodatno pogoršavaju situaciju. Ovaj dan je prilika da se založimo za bolje uvjete za sve pse i podržimo organizacije koje se bore za njihovu dobrobit. Međunarodni dan pasa više je od samo zabavnog praznika – to je prilika da se zahvalimo psima na svemu što čine za nas i da ih uzvratimo istom ljubavlju i brigom koju nam oni pružaju svaki dan. Bilo da imate psa koji vas dočekuje s veseljem svaki put kad uđete u kuću ili samo uživate promatrajući pse kako trče parkom, ovaj dan je za sve nas koji cijenimo ove nevjerojatne životinje. Dakle, uzmite povodac, posjetite lokalno sklonište ili samo pomazite svog četveronožnog prijatelja – jer svaki pas zaslužuje svoj trenutak slave!

  • Jack Russell terijer: Mali dinamit pun energije i karaktera

    Uobičajeni nadimci: Jack Russell Porijeklo: Engleska Klasifikacija / standardi: FCI terijeri 3 grupe, Odjeljak 2 Mali # 345 standard AKC terijer ANKC standard 2 (terijeri) NZKC terijer standardni UKC terijer standardni Jack Russell terijer je mali terijer koji ima svoje podrijetlo u lovu na lisice u Engleskoj. Uglavnom je bijelog tijela i glatka, hrapava i može biti bilo koje boje. Jack Russell često se brka s terijerom Parson Russell (vidi Američki kinološki klub) i Russellovim terijerom, što je kraća kraka s više krakova. (Unutar internacionale Fédération Cynologique, "Russell terijer" je također poznat kao "Jack Russell terijer".) Izraz "Jack Russell" također se pogrešno primjenjuje na druge male ten i bijele terijere. Jack Russell je širokog tipa, s rasponom veličina od 25–38 cm (10–15 inča). Parson Russell ograničen je samo na srednji raspon standardne veličine 30–36 cm (12–14 inča), dok je Russell terijer manji na 20–30 cm (8–12 inča). Svaka pasmina ima različite fizičke razmjere u skladu sa standardima svojih nacionalnih pasemskih klubova. Jack Russells energična je pasmina koja se oslanja na visoku razinu vježbanja i stimulacije. Oni su relativno bez bilo kakvih ozbiljnih zdravstvenih tegoba. Podrijetlom od pasa koje je uzgajao i koristio velečasni John Russell u ranom 19. stoljeću, odakle je pasmina dobila ime, Jack Russell ima porijeklo sličan modernom fox terijeru. Tijekom godina prošao je kroz nekoliko promjena, što odgovara različitim standardima upotrebe i pasmine koje su postavljali kinološki klubovi. Priznanje pasmine Jack Russell od strane kinoloških klubova usprotivilo se matičnim društvima ove pasmine - što je rezultiralo uzgojem i prepoznavanjem terijera Parson Russell. Jack Russell pojavio se mnogo puta u filmu, televiziji i na tisku - s nekoliko povijesnih notnih pasa. PREPORUČENA HRANA ZA JACK RUSSEL TERIJERA: Povijest Jack russel terijera Sportski parovi Male terijere s bijelom lisicom kakve poznajemo danas, prvi je uzgajao velečasni John Russell, velečasni i lovački zaljubljenik rođen 1795. godine , a oni mogu pratiti svoje porijeklo do danas izumrlog engleskog bijelog terijera. Poteškoće u razlikovanju psa od bića kojega je progonio uzrokovalo je potrebu za uglavnom bijelim psom, pa je tako 1819. godine, tijekom posljednje godine svog sveučilišta na Exeter Collegeu u Oxfordu, kupio malu bijelu ženku terijera po imenu Trump od lokalnog mliječnika u obližnjem malom zaseoku Elsfield ili Marston . Trump je okarakterizirao svog idealnog fox terijera, koji je u to vrijeme bio termin koji se koristio za bilo kojeg terijera koji je korišten za lov na lisice. Njezino je bojenje opisano kao "... bijelo, s mrljama tamnog preplanulog oka preko svakog oka i uha; dok slična točka, ne veća od komada penija, označava korijen repa." Davies, Russellov prijatelj, napisao je: "Trump je bio takva životinja kakvu je Russell vidio samo u snu". Bila je osnova za uzgojni program za razvoj terijera s velikom izdržljivošću za lov, kao i hrabrosti i formacije za potjeru za lisicama koje su otišle na zemlju. Do 1850-ih ovi su psi prepoznati kao zasebna pasmina. Važna osobina ovog psa bila je temperirana agresivnost koja bi osigurala potreban nagon za potjerom i ubijanjem lisice, a da to nije rezultiralo fizičkim oštećenjima kamenoloma i učinkovito okončalo potjeru, što se smatralo nesportskim. Russellu je rečeno da se ponosi time što njegovi terijeri nikada nisu okusili krv. Ova linija terijera koju je razvio John Russell bila je dobro poštovana zbog tih kvaliteta, a njegove su pse često uzimali ljubitelji lova. Međutim, malo je vjerojatno da se bilo koji pas danas živ može dokazati da je potomak Trumpa, jer je Russell bio prisiljen prodati sve svoje pse više puta, zbog financijskih poteškoća. Današnji psi Fox terijera i Jack Russell terijera potječu od pasa tog razdoblja, iako dokumentirani rodovnici ranije od 1862. nisu pronađeni, premda je ostalo nekoliko dokumenata dokumentiranog uzgoja Johna Russela između 1860-ih i 1880-ih. Klub Fox terijera osnovan je 1875. s Russelom kao jednim od članova utemeljitelja; njegov standard pasmine bila je težnja, a ne opis kako se pasmina tada pojavila. Početkom 20. stoljeća fox terijer se više promijenio prema modernoj pasmini, ali u nekim dijelovima zemlje ostao je stari stil terijera Johna Russella, a upravo je od onih pasa poticao suvremeni tip Jack Russell. Mnoge pasmine mogu zahtijevati baštinu od ranog foks terijera iz ovog razdoblja, uključujući brazilski terijer, japanski terijer, minijaturni terijer, Ratonero Bodeguero Andaluz. Nakon Johna Russella Carlisle Tack, fox terijer rođen 1884. godine, koji je bio u vlasništvu Johna Russela. Nakon Russellove smrti, jedini ljudi koji su uložili ozbiljne napore za nastavak tih sojeva bila su dva muškarca, jedan u Chislehurstu s prezimenom East, a drugi u Cornwallu po imenu Archer. Istok je u jednom trenutku imao nekoliko parova, koji su svi bili porijeklom od jednog od Russellovih pasa. Vrsta namijenjena nije bila velika kao Fox terijer i obično bila manja od 7 kg. Arthur Blake Heinemann stvorio je prvi standard za uzgoj pa je 1894. osnovao Devon i Somerset Badger Club, čiji su ciljevi bili promicanje kopanja jazavca, a ne lov na lisice, te uzgoj terijera prikladnih za tu svrhu. Terijeri su nabavljeni od Nicholasa Snowa iz Oarea i vjerojatno su porijeklom od Russellovih originalnih pasa, jer bi Russell vjerojatno u nekom trenutku lovio sa Snowovim lovačkim klubom i vjerojatno je pružio barem neke od svojih originalnih terijera. Na prijelazu u 20. stoljeće, Russellovo ime postalo je povezano s ovom pasminom pasa. Klub je kasnije preimenovan u Parson Jack Russell Terrier Club. U isto vrijeme kada se pojavio rascjep između show in fox terijera, došlo je do daljnjeg raskola između dvije različite vrste bijelog terijera, obje koje su nosile ime Jack Russell. Heinemann je pozvan da sudi predavanja za radne terijere u Cruftsu s ciljem da se radni terijeri vrate u izložbeni prsten i utječu na one koji zanemaruju radne kvalitete kod pasa. Te su klase nekoliko godina nastavili razni suci, ali Charles Cruft je odustao od pokušaja jer se klase nikad nisu natjecale. Nakon Heinemannove smrti 1930., uzgajivačnica i vodstvo kluba prešli su na Annie Harris, ali sam se klub savio malo prije Drugog svjetskog rata. Poslije Drugog svjetskog rata Nakon Drugog svjetskog rata, potražnja za lovačkim psima značajno je opala, što je utjecalo na smanjenje broja Jack Russell terijera. Ovi psi su sve više postajali obiteljski i kućni ljubimci. Daljnje križanje odvijalo se s velškim korgijima, čivavama i drugim manjim terijerima. Potomci tih križanja postali su poznati kao "Puddinovi psi" ili "Russell Terriers". Američki klub Jack Russell terijera (JRTCA) osnovala je 1976. godine Ailsa Crawford, jedna od prvih uzgajivača Jack Russell terijera u SAD-u. Veličine pasa su varirale, pri čemu je naglasak bio na radnim sposobnostima, a ne na konformaciji za izložbe. Održavan je otvoreni registar s ograničenim uzgojem. Registracija u klubu vrši se kada Jack Russell dosegne odraslu dob, a ne pri rođenju, kako bi se očuvala kvaliteta pasmine. U 1970-ima u Velikoj Britaniji osnovano je nekoliko pasminskih klubova radi promocije pasmine, uključujući Jack Russell Club iz Velike Britanije (JRTCGB) i South East Jack Russell Terrier Club (SEJRTC). JRTCGB je promovirao raspon veličina koji se i danas održava u njihovim standardima, dok je SEJRTC postavio minimalnu visinu pasa na 33 cm (13 inča). Iako je JRTCGB želio očuvati radne sposobnosti pasmine nepriznavanjem u drugim registrima, SEJRTC je tražio priznanje od UK Kennel Cluba. Godine 1983. oživljen je klub Parson Jack Russell (PJRTCGB) kako bi se tražilo priznanje Kinološkog kluba. Iako je prijava u početku odbijena, stvoren je novi standard za PJRTCGB prema SEJRTC standardu, a 1990. godine Kinološki klub je priznao pasminu kao terijer Parson Jack Russell. Ime "Jack" uklonjeno je 1999. godine, i pasmina je postala poznata kao terijer Parson Russell. Krajem 1990-ih Američki kinološki klub razmatrao je priznavanje Jack Russell Terijera. Tom su se potezu protivili američki klub Jack Russell Terrier jer su željeli očuvati radne karakteristike pasmine. Osnovano je Udruženje uzgajivača Jack Russell terijera koje je peticijom zatražilo odobrenje AKC-a; priznavanje pasmine odobreno je 2001. Veličina pasmine sužena je prema AKC standardu, a ime Jack Russell Terrier promijenjeno je u Parson Russell Terrier, dok je Udruženje uzgajivača preimenovano u Američko udruženje terijera Parson Russell Terrier. Australsko nacionalno kinološko vijeće (ANKC) i Novozelandski kinološki klub (NZCK) registriraju i Jack Russell terijera i Parson Russell terijera; međutim, prema njihovim standardima, veličina Jack Russell terijera bi u SAD-u bila klasificirana kao Russellov terijer. Godine 2009. u ANKC-u je bilo registrirano 1073 Jack Russells-a u usporedbi s 18 terijera Parson Russell. Moderne pasmine često se pogrešno identificiraju kao Jack Russell terijeri, uključujući rođaka Parson Russell terijera, terijera Tenterfield i štakorskog terijera. Nekoliko drugih modernih pasmina potječe od ranih fox terijera, uključujući brazilski terijer, japanski terijer, minijaturni lisica-terijer, Ratonero Bodeguero Andaluz i terenterfield terijer. Opis Jack Russel Terijera Zbog svoje radne naravi, Jack Russell terijeri ostaju puno kao prije 200 godina. Čvrsti su, žilavi i žilavi, veličine između 25–38 cm (10–15 inča) u grebenu, i težine 6–8 kg (14–18 lb). Duljina tijela mora biti proporcionalna visini, a pas treba predstavljati kompaktnu, uravnoteženu sliku. Pretežno bijele boje (više od 51%) s crnim i / ili smeđim i / ili žutim bojama , pokazuju glatku, grubu ili kombinaciju oboje koja je poznata kao lomljeni premaz. Pas slomljenog sloja može imati dužu dlaku na repu ili licu od one na psu s glatkim slojem. Na koži se ponekad može pojaviti uzorak malih crnih ili smeđih mrlja, koje se ne provlače prema vanjskom omotaču. Glava bi trebala biti umjerene širine ušiju, sužava se prema očima i blago je ravna između ušiju. Na kraju njuške na mjestu gdje se susreće glava i crni nos trebao bi postojati definiran, ali ne prenaglašen zastoj. Čeljust bi trebala biti snažna s ravnim zubima. Oči su bademaste i tamne boje. Uši u obliku slova V umjerene debljine nose se naprijed na glavi. Kad je pas u pripravnosti, vrh V ne smije se protezati izvan vanjskog kuta očiju. Rep je postavljen visoko i u prošlosti je bio pričvršćen na približno 10 cm (5 inča) kako bi se osiguralo dovoljno držač za ruke za hvatanje terijera. Jack Russell uvijek bi trebao biti "uravnotežen" . Kako je to prije svega radni terijer, najvažnija fizička karakteristika mu je veličina grudi koja ne smije biti toliko velika da sprečava psa da uđe i radi u jazbinama. Crvena lisica tradicionalni je kamenolom Jack Russell terijera, tako da radni Jack Russell mora biti dovoljno mali da ga slijedi. Temperament Jack Russell terijeri imaju visoku razinu energije. Jack Russell prije svega je radni terijer. Budući da je očuvanje ove radne sposobnosti od najvećeg značaja za većinu registriranih uzgajivača JRTCA / JRTCGB, Jack Russells obično su izuzetno inteligentni, sportski, neustrašivi i vokalni psi. Nije rijetkost da ovi psi postanu raspoloženi ili destruktivni ako ih se pravilno ne stimulira i vježba, jer imaju tendenciju lako dosaditi i često će stvoriti vlastitu zabavu kad se ostave sami da se zabave. Njihova visoka energija i pogon čine ove pse idealno prilagođenim za brojne pseće sportove kao što su flyball ili agilnost. Klase poslušnosti također se preporučuju potencijalnim vlasnicima, jer Jack Russell može biti tvrdoglav i agresivan prema drugim životinjama i ljudima ako se ne socijalizira pravilno. Unatoč svojoj maloj veličini, ovi se psi ne preporučuju vlasnicima koje žive u stanu, osim ako vlasnik nije spreman na zastrašujući zadatak - pružiti psu potrebnu količinu vježbanja i stimulacije. Oni imaju ogromnu količinu energije za svoju veličinu, činjenica koja ponekad može dovesti do problema sa većim životinjama. Dok su socijalizirani pripadnici pasmine prijateljski raspoloženi prema djeci, oni neće tolerirati zlostavljanje čak i ako je to nenamjereno. Zdravlje Jack Russel terijera Pasmina ima reputaciju zdrave i dugotrajne životne dobi. Uzgajivači su zaštitili genski fond, a spriječen je izravan unutarnji uzgoj. Jack Russells može živjeti od 13 do 16 godina uz odgovarajuću njegu. Međutim, primijećene su određene linije koje imaju specifične zdravstvene probleme i zbog toga se mogu pojaviti u bilo kojoj liniji ili generaciji zbog recesivnih gena. Ovi problemi mogu uključivati ​​nasljednu kataraktu, ektopia lentis, urođenu gluhoću, patelarnu luksaciju, ataksiju, miasteniju gravis, Legg-Calvé-Perthes sindrom i von Willebrandovu bolest. Budući da pas spada u lovnu skupinu, Jack Russell obično progoni većinu stvorenja koja susreće. To uključuje skunk, a pasmina je sklona sindromu toksičnog šoka skunk. Kemikaliju iz skunk spreja pas apsorbira i uzrokuje da crvena krvna zrnca prođu hemolizu, što povremeno može dovesti do fatalne anemije i zatajenja bubrega. Ako se prska pod zemljom, to također može izazvati kemijsko izgaranje rožnice. Poremećaji očiju Jack Russela Luksacija leće, poznata i kao ectopia lentis, najčešći je nasljedni poremećaj kod Jack Russellovih terijera. Iako je pasmina, ovo stanje nije uobičajena pojava. Najčešće se pojavljuje kod pasa u dobi od 3 do 8 godina, tamo se leća jednog ili oba oka pomiče. Postoje dvije vrste, stražnja luksacija (gdje leća klizi prema stražnjem dijelu oka) i prednja luksacija (gdje leća klizi prema naprijed). Posteriorna luksacija je manje jaka od dvije vrste, jer se oko može činiti normalnim iako će utjecati na psov vid. U prednjem luksuziranju leća može kliznuti prema naprijed i trljati se o rožnici oštećujući ga. Prednja luksacija također ima veliku vjerojatnost uzrokovanja glaukoma što može dovesti do djelomične ili potpune sljepoće. Liječenje je dostupno i može uključivati ​​i medicinske i kirurške mogućnosti. Sekundarna rasprostranjenost leće uzrokovana je traumom oka i nije nasljedna. Poznati Jack Russell terijeri Nipper je pas rođen 1884. za kojeg se smatralo da je pas tipa Jack Russell terijera. Bio je inspiracija za sliku Pas koji gleda i sluša fonograf, kasnije preimenovan u Glas svog učitelja. Sliku su koristile različite tvrtke povezane s glazbom, uključujući tvrtku Gramophone, EMI, Victor Talking Machine Company i RCA. Danas je u uporabi ugrađen u logotip HMV-a u Velikoj Britaniji i Europi. Jack Russell po imenu Bothy ispisao je povijest 1982. godine u sklopu ekspedicije Transglobe. Vlasnik istraživača Ranulph i Ginny Fiennes, postao je prvi pas koji je putovao i na sjeverni i na južni pol. Taj se podvig vjerojatno neće ponoviti, jer su sve države psima iz Antarktike iz 1994. godine zabranile Antarktiku zbog straha da bi mogli prenijeti bolesti na domaću populaciju tuljana. Ranulph Fiennes i Charles Burton zapravo su putovali na sjeverni pol motornim sanjkama prije nego što su u bazni logor signalizirali da su stigli. Dana 29. travnja 2007., Jack Russell po imenu George spasio je petero djece na karnevalu na Novom Zelandu od napada dva pit bull-a. Prijavljeno je da ih je optužio i držao ih u zaljevu dovoljno dugo da djeca ne pobjegnu. U Manaiu na Novom Zelandu postavljen je kip na njegovo sjećanje. Bivši američki marinac također je dodijelio Georgeovom vlasniku nagradu Purple Heart koju je dobio za vrijeme službe u Vijetnamu. 2019. Boris Johnson i njegova partnerica Carrie Symonds uzeli su Jack Russell iz dobrotvorne organizacije za spašavanje životinja u Walesu. Pas se zove Dilyn i postao je poznati pas na biračkom mjestu na općim izborima. Kućni ljubimac glumca Gene Hackman u filmu iz 1995. godine Crimson Tide bio Jack Russell terijer nazvan "medvjed". Max, Jack Russell terijer, igrao je ulogu Mila koji je jedan od prijatelja Stanleyja Ipkissa u američkom filmu iz 1994. Maska s Jimom Carreyjem. Max je također glumio ženskog psa Audrey u filmu Gospodin Nesreća iz 2000. godine. U petak, 2009. godine, u filmu Hotel za pse, jedan od glavnih likova je Jack Russell, kojeg glumi pas glumac Cosmo. Cosmo se počeo pojavljivati u filmovima Paul Blart: Mall Cop i Početnici 10 Zanimljivih čenjica uz Jack Russel terijera: Porijeklo iz Engleske : Jack Russell terijer razvijen je u Engleskoj u 19. stoljeću od strane svećenika Johna "Jacka" Russella, koji je želio stvoriti malog, ali neustrašivog psa za lov na lisice. Mali, ali snažan : Iako su visoki samo 25-38 cm i teže između 5 i 8 kg, Jack Russell terijeri su izuzetno snažni, brzi i puni energije, što ih čini odličnim lovačkim psima. Bijela dlaka s oznakama : Karakteristični su po svojoj bijeloj dlaci s smeđim ili crnim oznakama, najčešće na glavi i repu, što im daje prepoznatljiv i simpatičan izgled. Neumorni avanturisti : Ova pasmina poznata je po svojoj neiscrpnoj energiji i znatiželji, često se kaže da "Jack Russell nikad ne miruje" – idealni su za aktivne vlasnike. Izvrsni kopači : Instinktivno vole kopati, što potječe od njihove lovačke prošlosti kada su tražili jazbine lisica ili glodavaca. Vlasnici često moraju paziti na svoje vrtove! Inteligencija i tvrdoglavost : Jack Russell terijeri su vrlo inteligentni, ali mogu biti tvrdoglavi, što znači da im je potreban dosljedan i strpljiv trening kako bi se postigle najbolje rezultate. Popularnost u medijima : Ova pasmina postala je poznata zahvaljujući ulogama u filmovima i serijama, poput psa Wishbonea u istoimenoj seriji ili psa Eddieja u seriji "Frasier". Dug životni vijek : Uz dobru njegu, Jack Russell terijeri mogu živjeti 13-16 godina, a često ostaju energični i razigrani čak i u starijoj dobi. Svestranost u sportovima : Zbog svoje agilnosti i brzine, često se ističu u pasjim sportovima poput agilityja, flyballa i obedience natjecanja. Prijateljski, ali zaštitnički : Iako su vrlo društveni i privrženi svojoj obitelji, Jack Russell terijeri mogu biti oprezni prema strancima i često pokazuju zaštitnički instinkt prema svom domu. Pročitajte o ostalim vrstama pasa......

  • Pasmine- Njemački ovčar

    Njemački ovčar Njemački ovčar jedna je od najpopularnijih svjetskih pasmina pasa - iz dobrih razloga. Oni su inteligentni i sposobni radni psi. Njihova odanost i hrabrost su bez premca. I nevjerojatno su svestrani. Njemački ovčar (njemački: Deutscher Schäferhund, njemački izgovor: [ˈʃɛːfɐˌhʊnt]) je pasmina radnog psa srednje do velike veličine porijeklom iz Njemačke. Na engleskom jeziku službeno ime pasmine je njemački ovčar (ponekad skraćeno kao GSD). U Velikoj Britaniji, pasmina je bila službeno poznata kao alzajska alkazija nakon Prvog svjetskog rata do 1977., kada je naziv promijenjen u njemački ovčar. Unatoč svom primitivnom izgledu vukova, njemački ovčar je relativno moderna pasmina pasa, čije porijeklo potječe iz 1899. godine. Kao dio grupe Herding, njemački ovčari su radni psi razvijeni izvorno za ispašu ovaca. No, od tada su, zbog svoje snage, inteligencije, prohodnosti i poslušnosti, njemački ovčari širom svijeta često odabrani za mnoge vrste rada, uključujući pomoć osobama s invaliditetom, potragu i spašavanje, policijske i vojne uloge te glumu. Njemački ovčar je druga najviše registrirana pasmina Američkog kinološkog kluba, a sedma po broju registriranih pasmina The Kennel Club u Velikoj Britaniji. Opis Njemački ovčar, standar boje. Njemački ovčar slike Njemački ovčari su srednje do veliki psi. Visina mužjaka je 60–65 cm, a ženki 55–60 cm. Duži su nego što su visoki, s idealnim omjerom 10:8,5. Nemaju standardni raspon težine. Imaju kupolasto čelo, dugu njušku, crni nos, smeđe oči, velike uspravne uši i grmolik rep. Vrat im je dug, podiže se kad su uzbuđeni i spušta pri kretanju. Njemački ovčari imaju dvostruku dlaku, usku i gustu. Postoje dvije varijante dlake: srednja i dugačka. Gen za dugu dlaku je recesivan. U različitim standardima tretman duge dlake varira; prihvaćeni su, ali se ne natječu sa standardno obloženim psima prema Njemačkim i Ujedinjenim kinološkim klubovima. FCI je 2010. prihvatio dugodlaki tip kao sortu b. sorta a. Njemački ovčar pravilni stav Njemački ovčar crni Njemački ovčar bijeli Njemački ovčari najčešće su preplanuli / crni ili crveni / crni. Većina sorti boja imaju crne maske i crne oznake na tijelu, koje se kreću u rasponu od klasičnog "sedla" do "sve pokrivača". Rijetke varijacije boja uključuju sorte sable, čisto-crne, čisto bijele, jetre, srebro, plavu i pandu. Potpuno crne i sable sorte prihvatljive su prema većini standarda; međutim, plava i jetra smatraju se ozbiljnim greškama, a potpuno bijela osnova je trenutne diskvalifikacije od prikazivanja konformacija na svim pasminama i specijalnim izložbama. Inteligencija Njemački ovčari uzgajali su se posebno zbog svoje inteligencije, odlike po kojoj su danas poznati. U knjizi The Intelligence of Dogs, autor Stanley Coren treći je pasmina prema inteligenciji, iza Border Colliesa i Pudlica. Otkrio je da su mogli naučiti jednostavne zadatke nakon samo pet ponavljanja i poslušali su se prvoj naredbi u 95% vremena. U kombinaciji sa svojom snagom, ova osobina čini pasminu poželjnom za policijske, zaštitničke i tragačke i spasilačke pse, jer su u stanju brzo naučiti različite zadatke i bolje interpretirati upute od drugih pasmina. Štene njemačkog ovčara PREPORUČENA HRANA ZA NJEMAČKE OVČARE KOJA U SEBI IMA GLUKOZAMIN I KODROITIN ZA KOSTI: Temperament Njemački ovčari su umjereno aktivni psi te su u standardima pasmine opisani kao samopouzdani. Pasmina je obilježena spremnošću za učenjem i spremnošću da imaju svrhu. Radoznali su, što ih čini odličnim psima čuvarima i pogodnim za misije pretraživanja. Oni mogu postati prezaštitni od svoje obitelji i teritorija, posebno ako nisu pravilno socijalizirani. Njemački ovčari su visoko inteligentni i poslušni, te štite svoje vlasnike. Moderna pasmina Neki su kritizirali modernu pasminu njemačkog ovčara zbog odvraćanja od izvorne ideologije Maxa von Stephanicza da njemačke ovčarice treba uzgajati prvenstveno kao radne pse i da uzgajanje treba strogo kontrolirati kako bi se "kvarovi" brzo uklonili. Vjerovao je da, prije svega, njemačke ovčare treba uzgajati zbog inteligencije i radne sposobnosti. Pročitajte o vjernosti njemačkih ovčara na ovom primjeru: https://www.k-9.hr/post/njemacki-ovcar-snjezna-oluja Poslušnost njemačkih ovčara, primjer: Radni psi Njemački ovčar standard Njemački ovčari popularni su radni psi, poznati po lakoći treniranja i poslušnosti. U policiji se koriste za praćenje kriminalaca, patroliranje i zadržavanje osumnjičenih, dok ih vojska koristi za izviđačke dužnosti i padobranstvo. Tijekom Drugog svjetskog rata služili su kao psi glasnici, spasioci i čuvari. Njemački ovčari često se koriste u potrazi i spašavanju, otkrivanju narkotika i eksploziva, te kao psi vodiči. Iako su labradori i zlatni retriveri sada češći kao vodiči, njemački ovčari ostaju važni u policijskom radu. Također se koriste za uzgoj i ispašu ovaca, gdje patroliraju granicama kako bi spriječili štetu na usjevima. U Njemačkoj se njihove vještine testiraju na HGH pokusima. Zuyaqui, meksički njemački ovčar, poznat je po najvećem broju zarobljene droge u povijesti meksičke policije i vojske. Povijest Hitler i njegov njemački ovčar Hitlera je zadivila lojalnost pasa njemačkih ovčara. Adolf Hitler stekao je njemačkog ovčara zvanog "Prinz" 1921. godine, u vrijeme siromaštva, ali psa je bio prisiljen smjestiti negdje drugdje. Međutim, ona je uspjela pobjeći i vratiti se k njemu. Hitler, koji je obožavao odanost i poslušnost psa, nakon toga razvio je veliku naklonost prema pasmini. Žrtva holokausta Benjamin Jacobs opisao je bježanje od pasa njemačkog ovčara koji su maltretirali njegovu obitelj u logoru za istrebljenje u Auschwitzu. Godine 2018. genetička studija utvrdila je da je malo prije 1859. široko rasprostranjeni europski pasmina uzgajala njemačke ovčare, francuski Berger Picard i pet talijanskih pasmina: Bergamasco ovčar, Cane Paratore, Lupino del Gigante, Pastore d „Oropa i Pastore della Lessinia e del Lagorai. U 1800-im godinama sjeverozapadne Europe (Belgija, Njemačka, Nizozemska) najčešći pas korišten za krdo ovaca i zaštitu domova bio je takozvani "kontinentalni pastirski pas". Svi su ti psi tada izgledali vrlo slično, a otprilike 1890. godine, tri pasmine (belgijski ovčar, njemački ovčar i nizozemski ovčar) krenule su zasebnim putem. Od tih pasmina nizozemski ovčar izgleda najbliže kontinentalnom ovčaru toga vremena. Tijekom 1850-ih pokušavaju se standardizirati pasmine pasa. Psi su uzgajani kako bi sačuvali osobine koje su pomogle u njihovom slanju ovaca i zaštitile njihova stada od grabežljivaca.U Njemačkoj se to primjenjivalo u lokalnim zajednicama, gdje su pastiri birali i uzgajali pse. Bilo je prepoznato da pasmina posjeduje potrebne vještine za uzgoj ovaca, poput inteligencije, brzine, snage i oštrog osjetila mirisa. Rezultati su bili psi koji su bili u stanju učiniti takve stvari, ali koji su se značajno razlikovali, po izgledu i sposobnosti, od jednog lokaliteta do drugog. Da bi se borio protiv tih razlika, Društvo Phylax osnovano je 1891. s namjerom da stvori standardizirane razvojne planove za domaće pasmine pasa u Njemačkoj. Društvo se raspalo nakon samo tri godine zbog neprestanih unutarnjih sukoba oko osobina pasa koje bi društvo trebalo promicati; neki su članovi vjerovali da se psi trebaju uzgajati isključivo u radne svrhe, dok su drugi vjerovali da se psi trebaju uzgajati i zbog izgleda. Iako nije uspio u svom cilju, društvo Phylax potaknulo je ljude da samostalno slijede standardizaciju pasmina pasa. S porastom velikih, industrijaliziranih gradova u Njemačkoj, populacija grabežljivaca počela je opadati, što ovce čini nepotrebnim. U isto vrijeme, počela je rasti svijest ovaca kao svestrane, inteligentne klase pasa. Max von Stephanitz, bivši kapetan konjaništva i bivši student Berlinskog veterinarskog fakulteta, bio je bivši član Phylax društva koji je čvrsto vjerovao da se psi trebaju uzgajati zbog posla. Divio se inteligenciji, snazi i sposobnostima njemačkih autohtonih ovčara, ali nije uspio pronaći niti jednu jedinstvenu pasminu koja bi ga zadovoljila kao savršenog radnog psa. 1899. godine, Von Stephanitz prisustvovao je izložbi pasa kad mu je prikazan pas po imenu Hektor Linksrhein. Hektor je bio proizvod nekoliko generacija selektivnog uzgoja i u potpunosti je ispunio ono što je Von Stephanitz smatrao radnim psom. Bio je zadovoljan snagom psa i toliko ga je preuzela inteligencija, odanost i ljepota životinje da ga je odmah kupio. Nakon kupnje psa promijenio je ime u Horand von Grafrath i Von Stephanitz osnovao je Verein für Deutsche Schäferhunde (Društvo za njemački ovčar). Horand je proglašen prvim njemačkim ovčarskim psom i bio je prvi pas koji je dodan u registar pasmina društva. Horand je postao središnjim dijelom uzgojnih programa i uzgajan je s psima pripadnika drugih članova društva koji su pokazivali poželjne osobine te s psima iz Turingije, Franconije i Wurttemberga. Otačući mnoge štence, Horandov najuspješniji bio je Hektor von Schwaben. Hektor je rođen s drugim Horandovim potomstvom i proizveo je Heinza von Starkenburga, Beowulfa i Pilota, koji je kasnije nahranio ukupno osamdeset i četiri štenaca, uglavnom zahvaljujući rođenju s Hektorovim ostalim potomcima. To se križanje smatra neophodnim kako bi se utvrdile osobine koje se traže u pasmini. U izvornoj knjizi njemačkog ovčara, Zuchtbuch für Deutsche Schäferhunde (SZ), unutar dviju stranica unosa od SZ br. 41 do SZ br. 76 nalaze se četiri vučja križa.Potomstvo Beowulfa također je urođeno i upravo iz tih štenaca svi njemački ovčari vuku genetsku vezu. Vjeruje se da je društvo ostvarilo svoj cilj ponajviše zahvaljujući snažnom, beskompromisnom vodstvu Von Stephanitza, pa je zato zaslužan što je stvoritelj njemačkog ovčara. Etimologija Pasmina je nazvana Deutscher Schäferhund von Stephanitz, što doslovno u prijevodu znači "Njemački ovčar". Pasmina je tako nazvana zbog svoje originalne svrhe pomaganja pastirima u stadima i zaštiti ovaca. U to vrijeme su se svi ostali psi u Njemačkoj nazivali tim imenom; tako su postali poznati kao Altdeutsche Schäferhunde, odnosno staronjemački ovčarski psi. Izravni prijevod imena usvojen je radi korištenja u službenom registru pasmina; međutim, na kraju prvog svjetskog rata vjerovalo se da će uključivanje riječi "njemački" naštetiti popularnosti pasmine zbog anti-njemačkih osjećaja ere. Pasmina je službeno preimenovana od strane britanskog kinološkog kluba u "Alsatian Wolf Dog", nakon francuske regije Alsace koja graniči s Njemačkom. Ovo su ime usvojili i mnogi drugi međunarodni kinološki klubovi. Na kraju je dodatak "vučiji pas" odbačen, nakon brojnih kampanja uzgajivača koji su se brinuli da će postati poznat kao hibrid vuk-pasa utjecati na popularnost i zakonitost pasmine. Ime Alsatian ostalo je pet desetljeća, do 1977., Kada su uspješne kampanje ljubitelja pasa vršile pritisak na britanske uzgajivačke klubove kako bi omogućili da se pasmina ponovno registrira kao njemački ovčar. Riječ "alzaški" još se uvijek pojavila u zagradama kao dio formalnog naziva pasmine i uklonjena je tek 2010. godine. Popularnost Kad je 1919. britanski uzgajivač prihvatio registracije, registrirana su 54 njemačka ovčara. Do 1926. godine taj je broj porastao na preko 8 000. Pasmina je stekla međunarodno priznanje nakon završetka Prvog svjetskog rata. Vojnici koji su se vraćali visoko su govorili o pasmini, a glumci životinja Rin Tin Tin i Strongheart dodatno su popularizirali pasminu. Prvi njemački ovčar registriran u SAD-u bila je kraljica Švicarske. Njeno potomstvo pretrpjelo je oštećenja kao rezultat lošeg uzgoja, što je uzrokovalo pad popularnosti tijekom kasnih 1920-ih. Popularnost se ponovno povećala nakon što je njemački ovčar Sieger Pfeffer von Bern postao Grand Victor iz 1937. i 1938. na izložbama pasa američkog kinološkog kluba, da bi tek nakon što je proživio njemački sentiment pretrpio još jedan pad nakon završetka Drugog svjetskog rata. Popularnost se postupno povećavala sve do 1993., kada su postali treća najpopularnija pasmina u Sjedinjenim Državama. Od 2016. godine, njemački ovčar je druga najpopularnija pasmina u SAD-u. Uz to, pasmina je obično među najpopularnijim u ostalim registrima. Tijelo njemačkog ovčara vrlo je pogodno za natjecanje u revijama i natjecanjima, kao što su pokusi agilnosti. Zdravlje njemačkih ovčara Mnoga su uobičajena oboljenja njemačkog ovčara rezultat inbridinga prakticiranog u ranijem životu.Jedna od takvih uobičajenih bolesti je displazija kukova i laktova što može uzrokovati da pas doživljava bol kasnije u životu i može uzrokovati artritis. Studija koju je provelo Sveučilište u Zürichu otkrila je da je 45% policijskih radnih pasa bilo pod utjecajem degenerativne spinalne stenoze, iako je korištena mala veličina uzorka. Ortopedska zaklada za životinje utvrdila je da je 19,1% njemačkog ovčara pogođeno displazijom kuka. Međutim, postoje načini za sprečavanje displazije kukova. Oni uključuju osiguravanje da ih dobijete od dobrog uzgajivača, držanje zdrave prehrane i ograničavanje količine skakanja ili grube igre. Zbog velike i otvorene prirode ušiju, njemački ovčari nisu skloni infekcijama uha jer u vanjskom ušnom kanalu nema dlake koja bi zadržavala krhotine ili vlagu. (Citat je potreban) Prema nedavnom istraživanju u Velikoj Britaniji, medijan životni vijek njemačkih ovčara je 10,95 godina,što je normalno za psa njihove veličine. Degenerativna mijelopatija, neurološka bolest, javlja se s dovoljno pravilnosti posebno u pasmini da sugerira da je pasmina predisponirana za nju. Vrlo jeftin test sline za DNA sada je dostupan za provjeru degenerativne mijelopatije. Testni zasloni za mutirani gen koji je viđen kod pasa s degenerativnom mijelopatijom. Mala studija u Velikoj Britaniji pokazala je da je 16% mladih asimptomatskih GSD homozigotnih za mutaciju, a daljnjih 38% su nosioci. Sad kad je dostupan test, bolest se može rađati iz pasmina s velikom prevalencijom. Ispitivanje se preporučuje samo za predisponirane pasmine, ali može se izvesti na DNK uzorcima bilo kojeg psa, prikupljenim brisanjem unutrašnjosti obraza životinje sterilnim pamučnim brisom. Budući kupci njemačkog ovčara sada mogu zatražiti test od uzgajivača ili kupiti od uzgajivača za koji je poznato da testira svoje pse Uz to, njemački ovčari imaju veću učestalost Von Willebrandove bolesti, uobičajeni nasljedni poremećaj krvarenja, egzokrinu insuficijenciju gušterače (EPI), degenerativnu bolest gušterače. Procjenjuje se da 1% populacije GSD-a u Velikoj Britaniji pati od ove bolesti. Liječenje se obično pruža u obliku dodataka gušterače uzimanog s hranom. Zdravlje i nadopuna skeleta Mišićno-koštani poremećaji su često povezani s neuhranjenošću i stresnim događajima. Neke pasmine poput njemačkog ovčara predisponirane su za razne različite koštane poremećaje, uključujući, ali ne ograničavajući se na: displaziju kuka, sindrom Cauda equina i osteoartritis. Ovi uvjeti mogu biti posljedica lošeg uzgoja ili potaknuti intenzivnim vježbanjem i lošom prehranom. Canine displazija kuka (CHD) ortopedsko je stanje koje proizlazi iz abnormalnog razvoja zgloba kuka i okolnog tkiva što uzrokuje nestabilnost i djelomičnu dislokaciju zgloba kuka, što rezultira boli, upalom, grčevitošću i potencijalno osteoartritisom zgloba. Njemački ovčari genetski su predisponirani za obolijevanje od kroničnog obolijevanja, a Sveučilište za veterinarstvo u Njemačkoj utvrdilo je da je njegova prevalenca približno 35% veterinarskih slučajeva povezanih s poremećajem. Osteoartritis je jedan od glavnih faktora koji doprinosi mišićno-koštanoj boli i invaliditetu koji obično pogađa njemačke ovčare. Mehanički stres, oksidativna oštećenja i upalni medijatori kombiniraju se kako bi potaknuli postupnu degeneraciju zglobnih hrskavica u zglobu, što rezultira smanjenom mišićnom masom, bolom i lokomotacijom. Ključno je ravnotežeti prehranu namijenjenu velikim pasminama poput njemačkog ovčara, kako bi se osigurale odgovarajuće stope rasta i pravilno održavanje zdravlja mišićno-koštanog sustava. Razine prehrambene energije treba pratiti i kontrolirati tijekom svih životnih faza i nivoa aktivnosti njemačkog ovčara kako bi se pomoglo u prevenciji i liječenju simptoma poremećaja mišićno-koštanog sustava. Nekoliko dijetalnih čimbenika igra presudnu ulogu u održavanju zdravlja skeleta i opisano je kako slijedi. Odgovarajuća razina kalcija vitalna je za razvoj snažnog skeletnog sustava i pomaže u sprečavanju ortopedskih bolesti poput pasje displazije kuka. Nadalje, omjer kalcija i fosfora mora biti uravnotežen i u preporučenom omjeru 1,2: 1 da bi se osigurao pravilan razvoj i struktura kostiju. Neravnoteže u razini kalcija i fosfora mogu rezultirati različitim skeletnim komplikacijama. Prekomjerni fosfor može stvoriti lezije u kostima dok prekomjerni kalcij može dovesti do hipokalcemije i rezultirati viškom taloženja kostiju, što ometa normalan razvoj kostiju. U ekstremnim okolnostima nedovoljnog unosa kalcija može doći do resorpcije kostiju zbog toga što tijelo povlači kalcijeve naslage iz kostura kao posljednje sredstvo za ispunjavanje prehrambenih potreba. Omega-3 masne kiseline poput eikosapentaenojske kiseline (EPA) i dokozaheksaenoične kiseline (DHA) pokazale su se vrlo učinkovitima u prevenciji katabolizma hrskavice u in vitro modelima, sugerirajući da bi njegova dodavanja hrani mogla pomoći u smanjenju simptoma osteoartritis kod njemačkih ovčara. Nadalje, EPA i DHA inhibiraju ključne regulatore upalnog procesa i suzbijaju njihovu aktivaciju što može pomoći ublažiti bol i smanjiti upalne zglobove povezane s mnogim kostnim poremećajima. Osiguravanje odgovarajućeg omjera omega-3 i omega-6 masnih kiselina od približno 5: 1 vrlo je važno za upalne procese. Životinjski izvor, posebno morski život poput riba, kril i dagnji, te biljni izvori poput lanenog sjemena, soje i ulja kanjola, posebno su bogati omega-3 masnim kiselinama. Glukozamin je amino-monosaharid koji se prirodno pojavljuje u svim tkivima, posebno u zglobnim hrskavicama zglobova i iz biosinteze glukoze. Prirodna sinteza glukozamina odvija se u izvanstaničnoj matrici zglobnih hrskavica u zglobovima. Međutim, zbog oštećenja zgloba ili hrskavice smanjena je sposobnost sintetiziranja glukozamina što rezultira propadanjem zgloba i potrebna je suplementacija. Klinička ispitivanja dugotrajne primjene glukozamina u njemačkim ovčarima smanjila su simptome degenerativne bolesti zglobova i ubrzala zacjeljivanje hrskavice. Smatra se da protuupalni učinci glukozamina doprinose smanjenju boli, potiču oporavak i pokretljivost zglobova i sprječavaju daljnju razgradnju hrskavice. Slično tome, predlaže se da suplementacija hondroitinom ima usporedive rezultate u inhibiranju razgradnih enzima unutar hrskavičnog matriksa kako bi se smanjili učinci osteoartritisa, ali su potrebna daljnja istraživanja za procjenu dugoročnih koristi. Vitamini poput A i D također imaju presudnu ulogu u razvoju i održavanju kostiju regulirajući metabolizam kostiju i kalcija. U prehranu njemačkog ovčara treba ugraditi odgovarajuće razine za promicanje zdravog mišićno-koštanog sustava. Preporučena pomoć za kosti i zglobove njemačkog ovčara: U popularnoj kulturi Njemački ovčari predstavljeni su u širokom rasponu medija. Strongheart je 1921. postao jedna od najranijih zvijezda filmskih pasa, a 1922. godine slijedio ga je Rin Tin Tin, koji se smatra najpoznatijim njemačkim ovčarom. Obje imaju zvijezde na holivudskom Šetalištu slavnih. Njemački ovčari korišteni su u popularnoj kanadskoj seriji The Littlest Hobo. Batmanov pas Ace the Bat-Hound pojavio se u Batmanovim stripovima, u početku 1955., do 1964. Između 1964. i 2007., njegovi su nastupi bili sporadični. U filmu "Old Yeller" iz 1957. godine bijesnog vuka Great Plains koji zarazi istoimeni lik ne igra vuk, već muški njemački ovčar. Njemački ovčar po imenu Inspektor Rex zvijezda je istoimenog proceduralnog dramskog programa austrijske policije koji je osvojio mnoga priznanja, gdje njemački ovčar Rex pomaže bečkoj jedinici za ubojstva Kriminalpolizei. Emisija je emitirana na mnogim jezicima. 10 zanimljivih činjenica o Njemačkim ovčarima 1. Njemački ovčari će sve istražiti svojim nosovima Naći ćete dokaze njihovog vrlo temeljitog njuškanja posvuda – na zidovima, vratima, prozorima i još mnogo toga. Svi psi imaju bolji njuh od ljudi – 10.000 do 100.000 puta bolji u stvari zahvaljujući tome što imaju milijune više mirisnih receptora. Ali u usporedbi s drugim pasminama, ovčar se nalazi blizu vrha po sposobnosti mirisanja. Nije ni čudo što su tako sjajni policijski i detekcijski psi. Među mnogim drugim poslovima, njemački ovčari su poznati po svom radu na njuškanju bombi i droge, praćenju te traganju i spašavanju . 2. Njemački ovčari su nevjerojatno pametni Ako ste vlasnik njemačkog ovčara, sumnjate da bi vaš pas mogao biti pametniji od vas. Uostalom, što vaš pas ne može? Ovi psi poznati su po svojoj inteligenciji i mnogi mogu naučiti novo ponašanje u samo nekoliko ponavljanja. Osim toga, imaju legendarnu želju za suradnjom i radom s nama, osobinu koju mnogi vide kao želju da udovolje svojim ljudima. Nije ni čudo što se ova pasmina ističe u toliko aktivnosti i vrhunski je natjecatelj u poslušnosti . Budući da su njemački ovčari jedna od najsjajnijih pasmina, budite dosljedni, koristite metode utemeljene na pozitivnom potkrepljivanju , pružite puno mentalno stimulirajućih igračaka i igrajte igre koje izazivaju mozak . 3. Njemački ovčari su zaštitnički nastrojeni prema svojim najmilijima Poznati su po tome što su neustrašivi i samouvjereni. Njemački ovčar će uporno stajati na svome i prikladni su za čuvanje ili čuvanje, ovisno o tome što situacija zahtijeva. Mogu biti povučeni sa strancima, ali nisu neprijateljski raspoloženi. Ovaj prirodni zaštitni instinkt ohrabruje vlasnika njemačkog ovčara. Ali to također dolazi s određenom odgovornošću. Trebali biste se posvetiti provođenju vremena družeći se i trenirajući svog psa kako biste osigurali da se vaš pratitelj osjeća ugodno u blizini stranaca i drugih pasa. Ako to učinite, imat ćete koristi od svega što ovaj pas može ponuditi. 4. Njemački ovčari pružaju stalno druženje Istina, vlasnici njemačkih ovčara nikada nisu usamljeni jer su njihovi vjerni psi uvijek uz njih. Iako se GSD-i ponekad sporo zagrijavaju prema strancima, oni su nježni i puni ljubavi prema svojim obiteljima. Njihove privržene i predane osobnosti bonus su pasmine, a posebno im se sviđaju djeca. To znači da vaš njemački ovčar želi provoditi vrijeme s vama radije nego da ostane sam cijeli dan, svaki dan. Dopuštajući vašem njemačkom ovčaru da bude s vama što je više moguće, iznijet će ono najbolje iz vašeg psa. 5. Njemački ovčari poznati su kao pasmina usta Oni imaju tendenciju da koriste svoja usta kao dodatak zahvaljujući svom stočarskom naslijeđu. Čak je i u njihovom imenu, ShepHERD. Ovakvo ponašanje u ustima je prirodno, stoga očekujte da će vas vaš Njemački ovčar prožvakati i žvakati sve što stane u njihova usta. Međutim, to ne znači da biste to trebali dopustiti. Ono što bi moglo biti slatko kod vašeg malog šteneta, postajat će snažnije kako vaš pas odrasta. Odučiti vašeg psa da vas ne ugrize za ruku ili da žvače namještaj ključno je za ovu pasminu. Naučite svog njemačkog ovčara da kanalizira te instinkte na siguran i primjeren način. 6. Njemački ovčari se linjaju puno Svi vlasnici Njemački ovčari znaju da je pseća dlaka način života. Naći ćete ga na namještaju, podu i na svakoj odjeći koju nosite. Prema standardu pasmine njemački ovčar , idealan njemački ovčar ima dvostruku dlaku srednje duljine s što gušćom vanjskom dlakom. To čini puno krzna! Ne samo da se ovi psi neprestano linjaju, oni također dva puta godišnje, u proljeće i jesen, odbacuju dlaku (izgube svu poddlaku). Da biste pomogli kod linjanja , redovito četkajte psa. I dalje ćete letjeti krznenim kuglicama, ali samo ih smatrajte oznakom časti vlasnika njemačkih ovčara. 7. Njemački ovčari poznati su po svojoj svestranosti Ako trebate bilo kakav posao, samo pitajte svog psa. Vlasnici njemačkih ovčara razumiju da su njihovi psi razvijeni kao radni psi. Zapravo, idealni njemački ovčar ima tijelo i hod koji su prikladni za težak rad koji se smatra njegovom primarnom svrhom. To znači da vaš pas može biti izvanredan u gotovo svemu. Od psećih sportova kao što su reli , agility , rad s mirisom , terapijski rad , do rada s psima , njemački ovčari mogu sve. Jedina stvar koja sputava vašeg psa je vrijeme i energija koje možete posvetiti treningu. Nije ni čudo da ljudi uvijek misle da je vaš pas službeni ili policijski pas. 8. Njemački ovčari su super aktivni Dakle, i ti si. Razmišljate o izležavanju na kauču? Nema šanse! Vlasnici njemačkih ovčara znaju da se to neće dogoditi dok ne prošetate svog psa, odete u park ili pružite neku vrstu vježbe . Ova pasmina uspijeva samo uz dovoljno redovite vježbe da sagori sav taj višak energije. Ako GSD ne vježbate svakodnevno, pripazite. Vaš pas će tu energiju nekako izvući, i to najvjerojatnije na način na koji vi ne želite. Kako biste bili sigurni da je vaš njemački ovčar sretan i da je s njim zadovoljstvo živjeti, sigurno ćete dobiti i sve potrebne vježbe. 9. Njemački ovčari su članovi grupe Dakle, ako posjedujete ovu pasminu, nije vam nepoznat nos koji vas gura. Bilo da se radi o nosu u leđima, nosu na vašoj nozi ili čak nosu u vašem licu, vaš pas samo radi ono što je prirodno. Iako se ova pasmina više ne koristi često za stado, to pastirsko nasljeđe ostaje. Dakle, uz pastirske osobine neovisnog razmišljanja i inteligencije, savršeno je normalno da vaš njemački ovčar čuva članove ljudske obitelji. Vaš pas bi također mogao pokazati ponašanje "prati naprijed" - hoda ispred vas dok gleda unatrag kako biste bili sigurni da hodate u pravom smjeru. 10. Njemački ovčari su prijatelji pune ljubavi Ovo su vrlo društveni psi koji žele provoditi vrijeme sa svojim ljudima. Što više vremena vaš pas provede s vama, vaš će drug biti sretniji. Možda pokazuju povučenost prema strancima umjesto da odmah obožavaju svakoga koga vide, ali to samo čini njihovu ljubav još posebnijom. Osim toga, ovi odani i predani čuvari i nježni obiteljski ljubimci spremni su staviti svoj život na kocku kako bi zaštitili svoje najmilije. I ne možete tražiti najboljeg prijatelja s više ljubavi od toga. Hranjenje njemalkih ovčara, naša preporuka: za štence i skotne kuje: K-9 losos puppy za odrasle njemačke ovčare: K-9 losos Naručite besplatni uzorak Njemački ovčar štenci Njemački ovčar prodaja Istaknuti uzgajivači njemačkih ovčara: http://www.vonhauspetko.hr http://vonhausdalibor.hr/

  • Labrador Retriver

    Labrador Labrador retriver, ili jednostavno labrador , velika je pasmina pasa retriver-gun. Labrador je jedna od najomiljenijih pasmina pasa u Kanadi, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama. U mnogim zemljama, labradori se često obučavaju kako bi pomagali osobama sa sljepoćom ili autizmom, služili kao terapijski psi ili sudjelovali u aktivnostima za policiju i druge službene agencije. Pasmina je najpoznatija po poslušnosti, odanosti i razigranosti. Osim toga, cijenjeni su kao sportski i lovački psi. 3 stadija kod labradora Izvorna pasmina današnjeg labradora retrivera bila je poznata kao vodeni pas svetog Ivana, pas svetog Ivana ili Newfoundland. Kada su psi kasnije dovedeni u Englesku, nazvani su po zemljopisnom području poznatom kao "Labrador" (bili su poznati kao Labrador Retrievers, jer su dolazili do Labradorskog mora) ili jednostavno Labrador kako bi ih razlikovali od veće pasmine Newfoundland, iako je pasmina potjecala s južnijeg poluotoka Avalon. Uobičajeni nadimci: Lab Podrijetlo: Ujedinjeno Kraljevstvo i Kanada PREPORUČENA HRANA ZA LABRADORA: OSOBINE Težina Mužjaka (29–36 kg) Ženke (25–32 kg) Boja: Boje labradora crna, čokolada, žuta (kreće se od blijedo žute (gotovo bijele) do lisice crvene) Veličina legla 5–10 štenaca (prosjek: 7,6) Životni vijek 12–13 godina Klasifikacija / standardi FCI grupa 8, odjeljak 1 retrievers # 122 standard AKC Sporting standardni ANKC grupa 3 (Gundogs) standard CKC Group 1 - Sportski standard KC (UK) standard Gundog NZKC Gundogs standardni UKC Gun standard OPIS Labrador standardi Labradori su srednje veliki psi, mužjaci obično imaju težinu između 29 i 36 kg, dok ženke teže od 25 do 32 kg. Većina karakteristika ove pasmine, osim boje, rezultat su uzgoja za radne svrhe. Kao i kod nekih drugih pasmina, postoje razlike između Konformacijskih linija (obično "Show", "English" ili "bench") i Field linija (obično "Working" ili "American"), iako se obje linije uzgajaju u obje zemlje. Općenito, konformacijski labradori su srednje veličine, kraći, skladniji, s punijim licima i nešto mirnijom prirodom u usporedbi s poljskim labradorima, koji su često viši, lakšeg okvira, s užim licima i dužim nosom. Izuzetno je važno istaknuti da su labradori izvrsni s djecom. Veličina: Labradori su pasmina srednje veličine. Njihova dužina od grebena do osnove repa trebala bi biti jednaka visini od poda do grebena. AKC standard navodi idealnu težinu za mužjake od 29 do 36 kg, a za ženke od 25 do 32 kg. Smjernice za visinu variraju prema AKC-u, koji navodi 57 do 62 cm za mužjake i 55 do 60 cm za ženke. Dlaka: Dlaka labradora trebala bi biti kratka i gusta. Vodootporna je, što sprečava da se pas prehladi zimi kada ulazi u vodu. To znači da pas prirodno ima nešto suhu, masnu dlaku. Prihvatljive boje su crna, žuta i čokoladna. Glava: Glava treba biti široka s blago izraženim obrvama. Oči trebaju biti ljubazne i izražajne, a odgovarajuće boje su smeđa i lješnjak. Područje oko očiju treba biti crno. Uši bi trebale visjeti blizu glave i biti postavljene malo iznad očiju. Čeljust: Čeljusti trebaju biti snažne, a njuška srednje duljine, ne previše sužena. Čeljust bi trebala lagano visiti i graciozno se zakriviti natrag. Tijelo: Tijelo bi trebalo biti snažno i mišićavo. TEMPERAMENT Prema AKC-u, temperament labradora opisuje se kao ljubazan, ugodan, društven i probirljiv. Njihov snažan njuh omogućuje im da prepoznaju gotovo svaki miris i prate njegov izvor. Obično ostaju na tragu sve dok ne pronađu izvor. Filmovi, vojska i policija koriste ih kao pse za otkrivanje u potrazi za krijumčarima, lopovima, teroristima i trgovcima na crnom tržištu. Labradori su poznati kao vrlo uravnotežena pasmina i izvrsni obiteljski psi. To uključuje dobru reputaciju među djecom svih dobnih skupina. Ženke mogu biti nešto neovisnije od mužjaka. Kao pasmina, labradori su znatiželjni i skloni istraživanju. Oni su vrlo inteligentni psi. ZDRAVLJE Prema istraživanju iz 2014. godine u Velikoj Britaniji, prosječni životni vijek labradora je 12 godina i 3 mjeseca, a neki dožive i 19 godina. Štenci labradora obično se ne vode kući prije nego što navrše 8 tjedana. To je zdrava pasmina s relativno malo problema. Značajni zdravstveni i dobrobiti izazovi uključuju naslijeđene poremećaje i pretilost. Studija Kraljevskog veterinarskog koledža i istraživanje Sveučilišta u Sydneyju pokazali su da čokoladni labradori imaju kraći prosječni životni vijek od drugih boja labradora (oko 10% kraći) te su skloniji određenim zdravstvenim problemima. Smatra se da je to posljedica selektivnog uzgoja boje dlake na štetu drugih važnih zdravstvenih osobina, zbog pokušaja uzgajivača da poveća njihov broj. Smeđa boja dlake prirodno je rijetka (u usporedbi s žutom i crnom) i postala je popularna od 1980-ih, što je povećalo potražnju za labradorima. Uzgajivačnica Labrador-retrivera: http://www.animamagica.com.hr/ 10 stvari koje morate znati o labradoru prije kupnje: 1. Labradori vole vodu. Zapravo, stvoreni su za to! Njihov debeli rep (koji se ponekad naziva i "rep vidre") koristi se kao snažno kormilo, prepletena stopala pomažu im da brzo plivaju, a gusta, vodootporna dlaka ih čini sretnima čak i u hladnoj vodi, poput ledenih voda Newfoundlanda gdje su prvi put bili uzgojen. Sve ove osobine čine Labradore velikim plivačima. 2. Oni su namjenski uzgojeni lovački psi. Britanci su ih uzgajali kao pratioce u lovu na divljač. Danas su izvrsni psi koji mogu raditi u raznim okruženjima, uključujući lov na ptice i lov na divljač, često po mnogo sati. 3. Među najsvestranijim radnicima na svijetu pasa, Labradori mogu učiniti gotovo sve. Zahvaljujući svojoj inteligenciji, želji da se udovolji i spremnosti na naporan rad, labradori su neprocjenjivi radnici u raznim područjima. Oni su među najpopularnijim izborima za rad sa službenim psima , kao i za potragu i spašavanje , otkrivanje bombi i droga te terapijski psi . 4. Budite spremni na beskrajnu energiju. Iako su opušteni, labradori su stvoreni da trče, plivaju i rade. Labradori koji ne primaju dovoljno vježbe, uključujući barem jednu dugu, brzu šetnju dnevno, mogli bi na kraju pokazati destruktivna ponašanja poput žvakanja predmeta oko kuće ili bijega iz dvorišta . 5. Trening šteneta i tečajevi poslušnosti se jako preporučuju. Ovi hrabri, poskakivi psi toliko su snažni i puni energije, tako da su pravilna obuka i socijalizacija neophodni. Srećom, sa svojim inteligentnim ponašanjem željnim udovoljavanja, tečajevi dresure mogu biti radost i za psa i za vlasnika. 6. Labrador retriveri dolaze u tri konformacijske boje: žuta, crna i čokoladna. Sve tri boje labrador retrivera prikazane su u istom prstenu tijekom izložbi pasa u obliku konformacije. 7. Oni su nevjerojatno svestrani sportski psi. Sa svojom karakterističnom inteligencijom, poslušnošću i željom da udovolje, labradori se ističu u raznim psećim sportovima. Osim ronjenja u pristaništu i lovačkih pokusa, oni imaju tendenciju da budu vrlo dobri u Agilityju , Rallyju i Obedienceu. 8. Boja nije pokazatelj karaktera . Neki tvrde da su žuti laboratoriji najlijeniji u pasmini, dok su crni laboratoriji najbolji lovci, no nijedna od tih tvrdnji nije potkrijepljena znanošću. Poput ljudi, svaki pas je drugačiji, a neki uzgajivači razvijaju svoje stoke zbog svojih vještina na terenu, dok su drugi više zabrinuti za usklađenost sa standardom pasmine. Međutim, nijedna od ovih razlika izravno ne ovisi o boji psa. Također pročitajte o labradorici Roselle največoj heroini u psećoj američkoj povijesti koja se iskazala tijekom 11.09.2001 : https://www.k-9.hr/post/roselle-labradorica-911-tragedija Preporučena prehrana labradora: za štence i skotne kuje: K-9 losos puppy za odrasle labradore: K-9 losos

  • Pasmine- Francuski buldog

    Francuski bulldog Povijest Moderna pasmina francuskog buldoga potječe od Molossians pasa, koje su širili feničanski trgovci. Britanski molosijski psi razvili su se u mastife, uključujući Bullenbeissera. Nakon što su krvni sportovi zabranjeni u Engleskoj 1835., buldozi su uzgajani kao pratitelji. Kako bi smanjili veličinu, križani su s terijerima. Istodobno, radnici iz Nottinghama naselili su se u Normandiji, donoseći buldoge koji su postali popularni u Francuskoj. Uvozna trgovina malim buldozima procvjetala je, a engleski uzgajivači slali su pse s greškama u Francusku. Do 1860. godine, mali buldogi su gotovo nestali iz Engleske zbog popularnosti u Francuskoj. Pasmina je nazvana Bouledogue Francais, kombinirajući riječi boule (lopta) i dogue (mastif). Bili su popularni među pariškim damama, prostitutkama i umjetnicima. Razvoj pasmine nije dokumentiran, a terijerski stalež uveden je za poboljšanje karakteristika poput dugih ravnih ušiju. Francuski buldozi Francuski buldog je pasmina domaćeg psa. Oni su u 1800-im bili rezultat križanja između Buldoga uvezenih iz Engleske i lokalnih ratera u Parizu, Francuska. Pasmina je popularna kao kućni ljubimac; u 2015. godini bili su četvrti najpopularniji registrirani psi u Velikoj Britaniji, i u SAD-u, šesti najpopularniji registriranih u AKC-u. Oni su ocijenjeni kao treći najpopularniji psi u Australiji u 2017. godini. Ostala imena: Bouledogue Français Uobičajeni nadimci: Francuzi Francuskog podrijetla Životni vijek: 11-13 godina PREPORUČENA HRANA: Klasifikacija / standardi: FCI grupa 9, odjeljak 11 Mali molosijski psi # 101 standard AKC ne-sportski standardni ANKC grupa 7 (nesportski) standard CKC grupa 6 - Ne-sportski standard KC (UK) standard korisnosti NZKC Non-sportski standardni UKC Pridruženi standard Povijesna slika francuskih buldog Pseći klubovi i moderno priznanje Buldozi su nekada bili izuzetno popularni, naročito u zapadnoj Europi. Jedan od njihovih predaka bio je engleski buldog. Amerikanci su neko vreme uvozili francuske buldoge, ali tek 1885. odlučili su da započnu program uzgoja sa sedištem u Americi. Većinom su ih posedovale dame iz visokog društva, koje su ih prvi put prikazale na izložbi pasa kinološkog kluba Westminster 1896. godine. Sledeće godine ponovo su se pojavili s još više prijava, gde će ocenjivanje pasmine imati dugoročne posledice. Sudija na izložbi, gospodin George Raper, izabrao je pobednike samo s "ružičastim ušima". Dame su osnovale Američki klub pasa "Francuski bik" i postavile standard pasmine koji je prvi put naglasio da je "uspravno šišmišje uho" pravi tip. Početkom 20. veka pasmina je ostala popularna među visokim društvom, s psima koji su dostizali cenu do 3000 dolara, a bili su u vlasništvu članova uticajnih porodica poput Rockefellerovih i J. P. Morgana. Američki kinološki klub brzo je priznao pasminu nakon osnivanja uzgajivačkog kluba, a do 1906. francuski buldog bio je peta najpopularnija pasmina pasa u Americi. Američki kinološki klub (AKC) je 2013. godine rangirao francuskog buldoga kao 11. najpopularniju pasminu u SAD-u, uživajući u brzom porastu popularnosti sa 54. mesta deset godina ranije, 2003. godine. Do 2014. godine postali su deveta najpopularnija pasmina pasa registrovana u AKC-u. Ova nova pasmina buldoga prvi put je stigla u Englesku 1893. godine, a uzgajivači engleskog buldoga bili su zabrinuti jer francuski uvoz nije ispunjavao nove standarde pasmine i želeli su da spreče ukrštanje engleskih pasa s francuskim. Kinološki klub ih je isprva priznao kao podskup postojeće pasmine Bulldog, a ne kao potpuno novu rasu. Neki engleski uzgajivači u tom periodu uzgajali su francuske buldoge kako bi obnovili igračkog buldoga. Dana 10. jula 1902., u kući Fredericka W. Cousensa, održan je sastanak radi osnivanja uzgajivačkog kluba s ciljem traženja posebnog priznanja za francusku pasminu. Usvojeni standard pasmine bio je isti koji se već koristio u Americi, Francuskoj, Nemačkoj i Austriji. Uprkos protivljenju uzgajivača minijaturnog buldoga (novo ime pasmine Toy Bulldog) i buldoga, 1905. godine, Kinološki klub promenio je svoju politiku i priznao ih kao zasebne od engleske vrste, isprva kao Bouledogue Francais, a kasnije 1912. godine ime je promenjeno u Francuski buldog. Francuski buldog prodaja. Sve uzgajivače francuskih buldoga i dostupne štence možete pronaći na našoj PET KARTI ili na kraju ove stranice gdje je sekcija uzgajivači. Francuski buldog karakteristike Francuski buldozi Nova kompletna knjiga pasa: službeni standardi pasmina i potpuno novi profili za 200 pasmina, 21. izdanje, službena je publikacija američkog kinološkog kluba i utvrđuje službeni standard pasmina za sve pasmine priznate od strane AKC-a. U njegovim specifikacijama za Francuski buldog stoji da treba biti mišićav, s mekanom i labavom presvlakom koja tvori bore. Prihvatljive boje pod standardom pasmine su različite nijanse brindle, faun, ten ili bijele boje s mrljama (poznate kao "pied"). Najčešće su boje mrlje, s tim da su gomile rjeđe od ostalih boja. Uzgajališta ne priznaju nijednu drugu boju ili uzorak. To je zato što se neke boje povezuju s genetskim zdravstvenim problemima koji se obično ne nalaze u pasmini. Oni uključuju plavu obojenost koja je povezana s oblikom alopecije (gubitak dlake), ponekad poznat kao "Alopecija plavog psa". Iako neke organizacije to ozbiljno osporavaju, pretpostavlja se da su zdravlje, dlaka i koža uzrokovani pigmentom boje (melaninom) koji se stapa u samom dlaci. Čak i psi koji nisu plave boje mogu razviti "plavu pseću alopeciju" ili pseću folikularnu displaziju. Temperament Francuski buldog, kao i mnoge druge pasmine pasa, zahtijeva bliski kontakt s ljudima. Ako se ostave na miru više od nekoliko sati, može doći do tjeskobe razdvajanja. To je posebno istinito kada su mladi, ali postoji i u odrasloj dobi. Njegova anksioznost može dovesti francuskog buldoga da se ponaša destruktivno. Imaju prilično minimalne potrebe za vježbanjem, ali zahtijevaju barem dnevne kratke šetnje. Francuski buldog se ponekad naziva "pas žaba" ili "pas klauna". "Žaba pas" odnosi se na njihovo široko okruglo lice i način na koji sjede na zadnjim nogama. "Pas klaun" je zato što se smatra zabavnim, a zapravo su ga opisivali kao "klaunove psećeg svijeta". Francuski buldozi često se drže kao suputnici. Rijetko laju. Pasmina je strpljiva i privržena svojim vlasnicima i može živjeti s drugim pasminama. Oni su na 109. mjestu u Stanley Coren-ovoj knjizi The Intelligence of Dogs. Postoje određene iznimke od ove prosječne razine pasje inteligencije; francuski buldog po imenu princeza Jacqueline koji je umro 1934. godine, tvrdi se da razumije 20 riječi, ispravno reagirajući na njih. Zdravlje Izvještaj ankete o pasmini u Velikoj Britaniji o smrtnim slučajevima, 71 psu stavio je prosječni životni vijek francuskih buldoga na 8 do 10 godina, dok britanski uzgajački klub sugerira prosjek od 12 do 14 godina. AKC navodi da pasmina francuskog buldoga ima životni vijek od 11 do 13 godina. Također se preporučuje da francuski buldozi koji žive u zatvorenom prostoru imaju pristup klimatizaciji radi regulacije njihove temperature. Francuski buldog ima samo jedan kratki kaput, što u kombinaciji s kompromitiranim sustavom disanja onemogućuje im da učinkovito reguliraju temperaturu. To znači da pas lako može postati hladan i podložan je toplotnom udaru po vrućem i vlažnom vremenu. U pogledu njegovanja, francuski buldog zahtijeva redovito obrezivanje noktiju, četkanje, povremeno kupanje i čišćenje uha. Francuski buldozi također su skloni alergijama što može izazvati ekcem na tijelu. Alergije mogu biti uzrokovane hranom, ujedima insekata, a francuski buldozi također mogu biti često skloni sijenoj groznici i oftalmičkim bolestima. Budući da su brachicefalna pasmina, francuske buldoge zabranilo je nekoliko komercijalnih aviokompanija zbog broja poginulih u zraku. To je zbog toga što psi sa spljoštenim nosovima teško dišu kada su vrući i pod stresom. Temperatura u teretnom prostoru zrakoplova može porasti i do 30 ° C (86 ° F) dok čekate na pisti. Luksija patele je dislokacija patele. Kod psa je patela mala kost koja na stražnjim nogama štiti prednji dio zgloba. Ta se kost drži na mjestu ligamentima. Kako se zglob koljena pomiče, patela klizi u utoru u bedrenu kosti. Čašica za koljeno može se dislocirati prema unutra (medijalno) ili prema van (bočno) nogu. Ovo stanje može biti posljedica ozljede ili urođenih deformacija. Luksacija patele može utjecati na jednu ili obje noge. Rođenje i razmnožavanje Francuski buldozi često trebaju umjetnu oplodnju i carskim rezom da bi se rodilo, s tim da se na taj način izleglo preko 80% legla. Mnogi su francuski buldozi ne kompetentni za prirodan uzgoj. To je zbog toga što francuski buldozi imaju vrlo vitke bokove, zbog čega mužjak ne može oploditi ženku kako bi se prirodno razmnožavao. Stoga uzgajivači moraju poduzeti umjetnu oplodnju ženskih psa. Po legu bude prosječno oko 3 štenaca. Leđa i kralježnica Francuski buldozi također mogu biti skloni nizu bolesti i poremećaja leđa, diska i kralježnice, za koje se većina misli da su povezana s činjenicom da su selektivno izabrani iz patuljaka i iz primjera buldoga. Ovo se stanje naziva i hondrodisplazija. Francuski buldozi skloni su prirođenim hemivertebraama ( leptir kralježnica ), što će se pokazati na rendgenu. Za otkrivanje kompresije leđne moždine koriste se naprednije tehnologije poput mijelograma, CT skeniranja ili magnetske rezonance. U listopadu 2010. pokrenuta je zdravstvena shema francuskog buldoga u Velikoj Britaniji. Shema se sastoji od tri razine: prva razina, Bronza, određuje osnovni veterinarski pregled koji pokriva sve točke uzgajanja uzgajivača Kinološkog kluba zbog pasmine. Sljedeća razina, Silver, zahtijeva DNK test, jednostavan kardiološki test i ocjenu patele. Završna razina, Zlatna, zahtijeva ocjenu kuka i procjenu kralježnice. Ljubitelji francuskog buldoga iz Velike Britanije i Kinološki klubovi odmiču se od zavijenog vijka, plutastog vijka ili "čvrstog" repa (što je urođeni defekt kralježnice), i vraćaju se u rep kratkog ispuha koji je pasmina izvorno imala. Britanski standard za pasminu kaže da rep treba biti "otkopčan,kratak, postavljen nisko, debeo u korijenu, brzo se sužava prema vršku, po mogućnosti ravno, i dovoljno dugački da prekrije anus, nikad se ne previjući preko leđa. Oči Francuski buldozi imaju tendenciju problemima s očima. Poznato je da se pojavljuje nekada treći očni kapak, iako je češći kod buldoga. Glaukom, displazija mrežnice, čirevi na rožnici i kataralni katarakteri također su stanja za koja se zna da pogađaju francuske buldoge. Pregled potencijalnih kandidata za razmnožavanje putem Fondacije za registraciju psećih očiju (CERF) može pomoći eliminiranju slučajeva ovih bolesti u potomstvu. Kožne nabore ispod očiju francuskog buldoga treba redovito čistiti i čuvati suhim. Mrlje od suza uobičajene su na psima svjetlije boje. Nepoželjne boje Plavi francuski buldog Boje francuskih buldoga Francuski buldozi mišje sive boje, rezultat su genetske mutacije. Još ih se naziva i plavim francuskim buldozima, a ta boja značajno povećava rizik od problema s kožom, dlakom i vidom. Takvi psi se ne mogu izlagati na izložbama pasa a ne smiju se koristiti ni u uzgoju. Jednako su nepoželjni i crni francuski buldozi s paležom, te sve ostale boje osim onih propisanih standardom Svjetske kinološke organizacije. Provjere Prvi uvjet za provjeru čistokrvnosti nekog francuskog buldoga je registracija njegova legla u Hrvatskom kinološkom savezu. Pravilnik Hrvatskog kinološkog saveza o uzgoju nalaže voditelj uzgoja, dva puta pregleda leglo, da leglo ima rodovnik, da su štenci cijepljeni i mikročipirani te da oba roditelja imaju ocjene i uzgojne dozvole. Kulturna baština Na izložbi u Westminster kinološkom klubu, tijekom 1950-ih francuski buldog je osam godina zaredom na Westminsteru osvojio Best of Pasmu; trčanje je završeno povlačenjem psa nakon izložbe 1960. godine. Vlasnica psa, Amanda West, nastavila je osvajati Best of Breed s drugim francuskim buldogovima u daljnjih 10 godina. 2010. godine, kanadski francuski buldog postao je prvi od svoje pasmine koji je osvojio Ne-sportsku skupinu i plasirao ga u razmatranje u krugu najboljih u showu, na kraju je izgubio od škotskog terijera, okruglog Mercedesa iz Maryscota. Francuski buldog Jason Schwartzmana, Arrow, u listopadu 2010. napravio je ulogu u svojoj detektivskoj komediji o HBO-u, Dosadno do smrti. Jedini francuski buldog na brodu RMS Titanic sišao je s broda 15. travnja 1912. Putnik prve klase Robert Williams Daniel, 27-godišnji bankar, kupio je psa, imena Gamin de Pycombe, za 150 funti (protuvrijednost 17.000 USD u današnjim cijenama). Preživjeli putnik rekao je da su vidjeli francuskog buldoga kako pliva u oceanu nakon što je brod potonuo. 10 Zanimljivih činjenica vezanih uz francuske buldoge: Porijeklo iz Francuske : Francuski buldog razvijen je u 19. stoljeću u Francuskoj, ali potječe od engleskih buldoga koje su uzgajali radnici iz Engleske koji su se preselili u Normandiju. Kompaktna građa : Ovi psi su mali, obično teže između 8 i 14 kg, a visoki su oko 30 cm, što ih čini idealnima za stanovanje u gradovima i manjim prostorima. Kratka, glatka dlaka : Njihova dlaka je kratka, sjajna i glatka, često u bojama poput tigraste, bijele, krem ili crne, što olakšava njegu, ali zahtijeva pažnju na bore na licu. Nježna narav : Francuski buldozi poznati su po svojoj ljubaznoj, privrženoj i mirnoj naravi, što ih čini odličnim obiteljskim ljubimcima i pratiocima. Popularnost među poznatima : Ova pasmina je omiljena među zvijezdama poput Lady Gage, Hugha Jackmana i Reese Witherspoon, što je dodatno povećalo njihovu globalnu popularnost. Minimalne potrebe za vježbom : Zbog svoje građe i kratkog daha, francuski buldozi ne zahtijevaju intenzivnu tjelovježbu – kratke šetnje i lagana igra dovoljni su za njihovu sreću. Osjetljivost na toplinu : Zbog kratke njuške (brahikefalna pasmina), skloni su problemima s disanjem i pregrijavanjem, pa zahtijevaju pažnju tijekom vrućih dana. "Bat-like" (šišmiš uši) : Njihove prepoznatljive uši u obliku šišmiša nisu samo simpatične, već i funkcionalne, jer pomažu u hlađenju i daju im izrazitu pojavu. Društvena povijest : U 19. stoljeću francuski buldozi bili su omiljeni među pariškim umjetnicima, piscima i boemima, često viđeni u kafićima i društvenim krugovima. Životni vijek : Uz pravilnu njegu, francuski buldozi žive između 10 i 12 godina, ali su skloni zdravstvenim problemima poput alergija i problema s kralježnicom, što zahtijeva redovite veterinarske preglede. Preporučena prehrana francuskih bulldoga: za štence i skotne kuje: K-9 losos puppy za odrasle francuske buldoge : K-9 losos Uzgajivačnice francuskih buldoga u Hrvatskoj: Boston brilliant uzgajivačnica www.bostonbrilliant.com Walpurgis night uzgajivačnica www.walpurgisnight.hr Lojans golden house uzgajivačnica www.lojansgoldenhouse.com Totegnac uzgajivačnica www.francuskibuldog.hr

  • Engleski mastif: Veličanstveni div među psima

    Engleski mastif odmara na travi Engleski mastif, često nazivan jednostavno "mastif", pasmina je koja zrači snagom, dostojanstvom i nevjerojatnom privrženošću. S veličanstvenom pojavom i nježnim srcem, ovaj pas je stoljećima bio cijenjen kao čuvar, pratitelj i član obitelji. U ovom članku zaronimo u svijet engleskog mastifa, istražujući njegovu povijest, karakteristike, potrebe za njegom i razloge zašto je ova pasmina tako posebna. Povijest engleskog mastifa Engleski mastif jedna je od najstarijih pasmina pasa, s korijenima koji sežu tisućama godina unatrag. Smatra se da su njihovi preci bili molosoidni psi korišteni u starom Rimu i Mezopotamiji za borbu, čuvanje imanja i lov na krupnu divljač. U Engleskoj su mastifi postali poznati u srednjem vijeku kao čuvari dvoraca i imanja, gdje su svojom impresivnom veličinom i hrabrošću odvraćali uljeze. Tijekom 19. stoljeća, pasmina je standardizirana, a uzgajivači su se fokusirali na očuvanje njihove snage, ali i nježne naravi. Danas je engleski mastif priznat od strane Međunarodne kinološke federacije (FCI) i drugih kinoloških saveza, a ostaje simbol snage i odanosti. Nacionalna biblioteka New York, povijesna fotografija engleskog mastifa Karakteristike engleskog mastifa Engleski mastif je pasmina koja privlači pažnju gdje god se pojavi. Evo ključnih značajki ove pasmine: Veličina: Mužjaci dosežu visinu od 76 cm ili više, dok su ženke nešto niže, obično iznad 70 cm. Težina: Odrasli mastifi mogu težiti između 70 i 100 kg, što ih čini jednom od najtežih pasmina na svijetu. Dlaka: Kratka, gusta i glatka, obično u nijansama pješčane, tigraste ili smeđe boje, često s crnom maskom na licu. Životni vijek: Uz pravilnu njegu, engleski mastifi živite između 8 i 12 godina, iako je njihov životni vijek kraći od manjih pasmina zbog veličine. Temperament: Nježni, odani, strpljivi i zaštitnički nastrojeni. Iako izgledaju zastrašujuće, poznati su po svojoj smirujućoj i prijateljskoj naravi. Mastifi su poznati po svojoj "nježnoj divovskoj" naravi, što ih čini izvrsnim obiteljskim psima, posebno za one koji cijene mirnog, ali budnog pratioca. Prehrana Zbog svoje masivne građe, engleski mastifi imaju velike prehrambene potrebe. Preporučuje se visokokvalitetna hrana prilagođena velikim pasminama, bogata proteinima i hranjivim tvarima za podršku zdravlju zglobova i kostiju. Važno je pratiti količinu hrane kako bi se izbjegla pretilost, koja može opteretiti njihove zglobove i srce. Preporućujemo K9 professional Adult 20 kg hranu za mastifa, pošto se radi o velikoj pasmini a hrana ima sve što treba za zaštitu kostiju i mišićnog tkiva poput glukozamina i kondritina savršeno odgovara ovoj predivnoj pasmini. Njega engleskog mastifa Zbog svoje veličine i specifičnih potreba, engleski mastif zahtijeva posebnu pažnju kada je u pitanju njega. Evo ključnih aspekata na koje treba obratiti pažnju: Vježba Iako nisu toliko energični kao neke manje pasmine, engleski mastifi i dalje zahtijevaju umjerenu fizičku aktivnost. Dnevne šetnje od 30 do 60 minuta i lagana igra u dvorištu pomažu im da ostanu zdravi i zadovoljni. Prekomjerna tjelovježba, posebno kod štenca, može štetiti njihovim zglobovima u razvoju. Dotjerivanje Njihova kratka dlaka olakšava njegu. Četkanje jednom ili dva puta tjedno uklanja mrtvu dlaku i održava kožu zdravom. Kupanje je potrebno samo povremeno, koristeći blagi šampon za pse. Posebnu pažnju treba posvetiti čišćenju bora na licu kako bi se spriječile infekcije kože. Zdravlje Engleski mastifi su općenito zdravi, ali zbog svoje veličine skloni su određenim zdravstvenim problemima, poput displazije kukova, nadutosti (gastrične torzije) i problema sa srcem. Redoviti veterinarski pregledi, cijepljenje i pravilna njega ključni su za njihovu dugovječnost. Zašto odabrati engleskog mastifa? Engleski mastif idealan je izbor za one koji traže psa koji kombinira snagu, odanost i nježnost. Njihova mirna narav čini ih izvrsnim društvom za obitelji s djecom, dok njihova zaštitnička priroda pruža osjećaj sigurnosti. Iako njihova veličina može biti izazov u manjim prostorima, prilagodljivi su i sretni su u domu gdje imaju dovoljno prostora za odmor. Osim toga, mastifi su poznati po svojoj sposobnosti da "procjene" situaciju – rijetko laju bez razloga, ali će djelovati ako osjete prijetnju. Njihova prisutnost sama po sebi često je dovoljna da odvrati neželjene posjetitelje. 10 zanimljivih činjenica vezano uz engleskog mastifa: Drevno podrijetlo : Engleski mastif jedna je od najstarijih pasmina, s poviješću koja seže do starog Rima i Mezopotamije, gdje su njihovi preci korišteni za čuvanje, lov i čak borbe. Impresivna veličina : Odrasli engleski mastifi mogu težiti između 70 i 100 kg, a mužjaci često prelaze 76 cm u visinu, što ih čini jednom od najvećih pasmina na svijetu. Nježni divovi : Unatoč zastrašujućem izgledu, engleski mastifi poznati su po svojoj mirnoj, nježnoj i strpljivoj naravi, što ih čini izvrsnim obiteljskim psima. Povijest čuvanja : U srednjovjekovnoj Engleskoj, mastifi su čuvali dvorce i imanja, a njihova puka prisutnost bila je dovoljna da odvrati uljeze bez potrebe za agresijom. Kratka dlaka : Imaju glatku, kratku i gustu dlaku, obično pješčane, tigraste ili smeđe boje s crnom maskom na licu, što olakšava njegu, ali zahtijeva pažnju na bore na koži. Rekordna težina : Engleski mastif po imenu Zorba drži Guinnessov rekord kao najteži pas ikada, dosegnuvši težinu od 155 kg u 1980-ima. Umjereni zahtjevi za vježbom : Za razliku od nekih aktivnijih pasmina, mastifi su zadovoljni s umjerenim šetnjama i odmorom, što ih čini pogodnima za mirnije vlasnike. Sklonost nadutosti : Zbog svoje veličine, engleski mastifi su skloni gastričnoj torziji (nadutosti), ozbiljnom stanju koje zahtijeva pažljivo praćenje prehrane i navika. Loyalni zaštitnici : Iako rijetko laju, mastifi su izuzetno odani i zaštitnički nastrojeni, često reagirajući instinktivno ako osjete prijetnju svojoj obitelji. Kratak životni vijek : Zbog svoje veličine, engleski mastifi obično žive između 8 i 12 godina, ali uz pravilnu njegu mogu ostati zdravi i sretni tijekom svog života. Engleski mastif uživa u igri Trening i socijalizacija Zbog svoje veličine i snage, engleski mastifi zahtijevaju rano i dosljedno treniranje. Pozitivne metode poticanja najbolje funkcioniraju, jer ovi psi reagiraju na ljubav i pohvale. Socijalizacija od šteneće dobi ključna je kako bi se osiguralo da budu prijateljski nastrojeni prema drugim psima, ljudima i novim situacijama. Trening bi trebao uključivati osnovne naredbe poput "sjedi", "ostani" i "dođi", kao i navikavanje na povodac, budući da njihova snaga može otežati šetnje ako nisu pravilno uvježbani. Kako pronaći engleskog mastifa? Ako razmišljate o nabavci engleskog mastifa, potražite ugledne uzgajivače koji su registrirani pri kinološkim savezima. Provjerite zdravstvenu povijest roditelja šteneta i uvjete u kojima se uzgajaju. Posjet izložbama pasa također je odličan način da upoznate uzgajivače i vidite mastife uživo, što može pomoći u donošenju odluke. Razmislite i o udomljavanju – mnoge organizacije za spašavanje pasa imaju mastife koji traže novi dom, što može biti ispunjavajuća opcija za one koji žele pružiti drugu priliku ovim divovima. Engleski mastif više je od običnog psa – on je pravi obiteljski član, čuvar i prijatelj koji donosi jedinstvenu kombinaciju snage i nježnosti u svaki dom. Iako zahtijeva prostor, pažnju i predanost, ljubav koju pruža višestruko se isplati. Ako ste spremni za život s ovim veličanstvenim divom, engleski mastif može postati vaš najvjerniji suputnik. Imate li iskustva s engleskim mastifom ili razmišljate o nabavci jednog?

K9 shop professional
bottom of page