Mačja metvica ili catnip Mnogi ljudi poznaju mačju metvicu, ali nisu svi svjesni o kakvoj je biljci riječ ili znanosti koja objašnjava kako mačja metvica utječe na raspoloženje i ponašanje mačaka. Što je zapravo mačja metvica? Evo što trebate znati o tome kako ova biljka može utjecati na vašeg mačjeg prijatelja. Što je mačja metvica ili mačja trava? Mačja metvica, ili Nepeta cataria, je uobičajena biljka iz obitelji metvice. Lako se uzgaja u Sjevernoj Americi i ima svijetlozeleno lišće s ljubičastim cvjetovima. Listovi mačje metvice korišteni su za pripremu čaja, a cvjetovi navodno pomažu kod kašlja. Također je ključni sastojak u nekim prirodnim repelentima protiv insekata. Kako mačja metvica djeluje na mačke? Mačke imaju dodatni organ za miris nazvan vomeronazalni organ na krovu usta. Ovaj poseban put omogućuje mirisima iz nosa i usta da se prenesu u mozak (zbog čega mačke prave specifičan izraz lica kada osjete određene mirise). Nepetalakton je ulje prisutno u listovima mačje metvice koje može izazvati promjene u ponašanju kod mačaka. Da bi mačka bila izložena ovoj tvari, mora pomirisati mačju metvicu. Zašto mačke vole mačju metvicu? Mačja metvica oponaša spolne hormone mačaka, pa će mačke koje uživaju u njoj često pokazivati ponašanja slična onima ženke mačke u tjeranju (iako i mužjaci i ženke mogu osjetiti učinke mačje metvice). Ova ponašanja mogu uključivati otvorene znakove naklonosti, opuštanja i sreće. Druge mačke mogu pokazivati aktivna ponašanja poput igrivosti ili ponekad čak i agresije. Mačka i catnip Kako upotrebljavati mačju metvicu? Mačja metvica dostupna je u raznim oblicima, uključujući: Svježa mačja metvica (uzgoj vlastite biljke mačje metvice) Suha mačja metvica Sprejevi ili mjehurići od mačje metvice Igračke ispunjene suhom mačjom metvicom Sprejevi od mačje metvice dobra su opcija za mačke koje imaju probavne smetnje od gutanja biljke. Možete poprskati omiljenu igračku svoje mačke, mačje drvo ili grebalicu. Također možete posuti suhom mačjom metvicom po namještaju za mačke ili čak uvaljati igračku u nju. Neki veterinari preporučuju korištenje mačje metvice za pomoć kodanksioznosti odvajanja ako će vaša mačka biti sama kod kuće dulje vrijeme. Za mačke koje pozitivno reagiraju na mačju metvicu, ona može pomoći u smanjenju anksioznosti i čak ublažiti bol. Djeluje li mačja metvica na sve mačke? Neće sve mačke reagirati na aktivni spoj u mačjoj metvici. Veterinarske studije sugeriraju da će oko 60% mačaka pokazati bihevioralnu reakciju na mačju metvicu. Ako vaša mačka ne reagira na mačju metvicu, možete pokušati sa srebrnom lozom. Koliko dugo traje učinak mačje metvice? Učinci mačje metvice variraju u trajanju, ovisno o mački. Obično će reakcije povezane s mirisanjem mačje metvice trajati oko 10 minuta. Gdje kupiti mačju metvicu ? Mi smo pronašli mačju travu u sjemenu (za vlastiti uzgoj) u Pevexu za 1 euro: https://www.pevex.hr/sjeme-zacina-royal-seeds-herbal-line-36-macina-trava I bili smo zadovoljni kvalitetom. Mačja metvica u sjemenu Ili u MBM-u kao biljku: https://www.iris-mbm.hr/ Mačja metvica ili catnip Etimologija Iako se zove mačja metvica, ova biljka nije dio roda metvica (Mentha), već pripada zasebnom rodu Nepeta. Latinsko ime roda Nepeta dolazi od etruščanskog grada Nepet, Nepeto (danas Nepi, regija Lacij u središnjoj Italiji), gdje se biljka uzgajala. Ime vrste cataria potječe od grčke riječi katta (mačka). Na drugim jezicima nazivi su catnip, catswort, catmint (eng.), Echte Katzenminze (njem.), cataire, chataire, herbe-aux-chats, menthe aux chats (fr.), erbagatta, erba gattaria (tal.), hierba de los gatos, menta de gato (špa.), erva-gateira, erva-dos-gatos (port.), navadna mačja meta (slo.). Izvor: Mačja metvica https://www.plantea.com.hr/macja-metvica

Trening pasa Kliker metoda dresure sve je popularnija i u našim školicama za socijalizaciju pasa. Ova metoda se temelji na principima pozitivnog poticanja, što znači da se nagrađuje željeno ponašanje kod ljubimca, čime se potiče pas na ponavljanje tog ponašanja. U praksi, sve naredbe koje izdajte psu prate se uz pomoć malog klikera, koji proizvodi zvuk koji označava trenutak kada pas ispravno izvrši neku radnju. Ova metoda omogućava jasnu i neposrednu povratnu informaciju, što je ključno za uspješan proces učenja. Kliker metoda – pozitivna metoda Pod time što ovu metodu nazivamo pozitivnom, podrazumijevamo da se pas nagrađuje nakon što izvrši određenu radnju. Ovaj pristup stvara pozitivnu povezanost između akcije i nagrade, što potiče psa da ponovo izvede istu radnju. S vremenom, pas će postepeno nastaviti raditi tu radnju bez potrebe za stalnim nagrađivanjem; nagrade postaju sve rjeđe, ali i dalje se održava motivacija. U suprotnosti s ovim, postoje i negativne metode dresure, koje se oslanjaju na kaznu za određene radnje. Takve metode mogu rezultirati brzim ispravkom ponašanja, ali često ostavljaju dugoročne posljedice na emocionalno stanje psa, jer se pas u tom slučaju ponaša kako bi izbjegao kaznu, a ne zato što razumije što je ispravno. Mi smo, naravno, pobornici pozitivne dresure, jer vjerujemo da je to najbolji način za izgradnju povjerenja i pozitivnog odnosa između vlasnika i psa. Ipak, važno je napomenuti da su i negativne metode dresure prisutne u treningu s psima. Na primjer, naredba “fuj!” se koristi kada oštrim glasom upozorimo psa da se udalji od nečega što nije prikladno, poput nečega što bi moglo biti opasno ili štetno za njega, kao što su otpadci ili otrovne tvari. Ova vrsta upozorenja može biti korisna u određenim situacijama, ali je važno da se koristi s oprezom kako ne bi došlo do stresa ili straha kod psa. Kliker za pse Što je kliker? ‘Kliker’ je mala plastična kutija koja u sebi sadrži komad metala, koji proizvodi karakterističan ‘klik’ zvuk kada se pritisne. Ovaj zvuk služi kao signal za psa, označavajući trenutak kada je izvršio radnju koju želimo nagraditi. Kada pas napravi ono što mi od njega želimo, odmah mu dajemo poslasticu kao nagradu. Na taj način, pozitivnu povratnu informaciju povezujemo s klikom, što psu jasno daje do znanja da smo zadovoljni njegovim ponašanjem (možemo mu reći: “bravo” ili “dobar pas”). Kod ove metode, nagrada ne mora nužno biti samo hrana, već može uključivati i druge stvari koje pas voli. To može uključivati bacanje lopte ili igračke, maženje, šetnju ili čak i igru. Važno je da nagrada bude nešto što će motivirati psa i učiniti ga sretnim. Nagrada uvijek mora slijediti zvuk klikera, a ako pas nije ispunio očekivano, tada ga ignoriramo. U tom slučaju, neposredno nakon što pas ne ispuni očekivanja, treba ponoviti naredbu, i tek kada pas ispuni ono što se od njega traži, slijedi klik i nagrada. Ovaj proces stvara jasnu povezanost između ponašanja i nagrade, što je ključno za uspjeh ove metode. Pogledaj kako to zapravo izgleda: kada pas uspješno izvrši naredbu, vi pritisnete kliker, čime signalizirate da je njegovo ponašanje ispravno, a zatim mu odmah pružite nagradu. Ovaj postupak se može ponavljati i prilagođavati kako pas napreduje i uči nove komande. Kroz praksu i strpljenje, pas će postati sve poslušniji i razumjet će što se od njega očekuje, a vi ćete izgraditi čvrst i pozitivan odnos s njim.

Naskakivanje kod pasa je potpuno normalno ponašanje koje se može javiti iz različitih razloga i u različitim situacijama. To treba naglasiti odmah na početku, kako bismo razumjeli da ovo ponašanje nije nužno znak problema ili agresivnosti. Javlja se kod mužjaka i ženki, a može se primijetiti u svim uzrastima. Pas može naskakivati druge pse, ljude, ili predmete poput jastuka, plišanih igračaka, pa čak i namještaja. Važno je saznati zašto psi to rade i kako ih možemo zaustaviti na način koji je pozitivan za njih i za nas. Naskakivanje kod pasa – neugodnost Naskakivanje kod pasa može izazvati osjećaj neugode kod vlasnika, posebno kada pas to čini pred drugim ljudima. Taj osjećaj je sličan onome kada s roditeljima gledate film, pa se iznenada pojavi scena sa seksom. Ne znate gdje gledati, a u ovom slučaju morate spriječiti psa da naskakuje nečiju nogu. Ova situacija može biti izuzetno neugodna, najčešće svima osim onima koji su žrtve naskakivanja. Posebno je to problematično ako su u blizini ljudi koji ne vole pse ili su alergični na njih. Iako je naskakivanje kod pasa bezopasno u većini slučajeva (neki psi znaju režati usput), postoji mnogo načina da se ovo ponašanje regulira i spriječi. Zašto psi naskakuju? Naskakivanje izgleda kao potpuno seksualno motiviran čin, no to zapravo nije uvijek slučaj. To ponašanje je instinktivno i, kao što smo rekli, potpuno prirodno za pse. Postaje problem kada pas naskakuje ljude, uznemirava druge pse koje naskakuje ili kada je to učestalo ponašanje koje može izazvati stres ili nelagodu kod drugih. Razumijevanje razloga iza ovog ponašanja može pomoći vlasnicima da bolje upravljaju situacijom. Ovo su najčešći razlozi naskakivanja: • Seksualnost/hormoni – nesterilizirani pas može naskakivati druge pse zbog hormona i seksualne privlačnosti. Ako pas nije steriliziran, čin može rezultirati oplodnjom, stoga takvo ponašanje treba odmah prekinuti ako ne želite štence. Ponekad će nesterilizirani pas naskakivati steriliziranog, a ženke također naskakuju, što može, ali i ne mora biti, zbog seksualnog nagona. Sterilizacija kod nekih pasa može riješiti ovaj problem, ali ako pas stekne tu naviku, možda je se neće riješiti ni nakon sterilizacije. Kada pas naskakuje ljude ili predmete, to može biti i čin masturbacije, što dodatno komplicira situaciju. • Uzbuđenje – pas može biti veseo ili jednostavno kanalizira nakupljeno uzbuđenje, energiju i stres. Neki psi to izražavaju kroz lajanje, trčanje ili skakanje, dok drugi koriste naskakivanje kao način izražavanja svoje sreće ili uzbuđenja. To je normalno ponašanje za većinu pasa, ali se može regulirati treningom ili usmjeravanjem fokusa na nešto drugo. Neki psi naskakuju jer traže pažnju ili im je dosadno. Pokušajte pojačati trening, duže ga šetati i pružiti mu više pažnje kako biste zadovoljili njegove potrebe za aktivnošću. • Zaigranost – kao što se psi igraju tučnjave, tako se ponekad igraju naskakivanja. U ovim situacijama, ponašanje može biti potpuno benigno i dio njihove igre. Sve je u redu dok se svi uključeni psi slažu s tim. Ako primijetite da jednom psu ne odgovara takvo ponašanje – preusmjerite pažnju psa na nešto drugo ili ga odvedite iz te situacije. Bilo bi korisno da pas reagira na svoje ime, pa ga lijepo pozovite i radite nešto drugo kako biste preusmjerili njegovu energiju. • Zdravstveni problemi – iako ovo ponašanje najčešće nije povezano sa zdravstvenim problemima, postoji mogućnost da infekcije urinarnog trakta, kožne alergije ili stalna erekcija potaknu naskakivanje. U takvim slučajevima, pas će se češće prvo lizati po genitalijama i trljati po kauču ili drugim predmetima u kući. Stoga, svakako provjerite s veterinarom kako bi se isključili bilo kakvi zdravstveni problemi koji bi mogli utjecati na ponašanje vašeg ljubimca. Naskakivanje kod pasa – kako ga spriječiti Ne želite da pas naskakuje vaše goste ili da naskakivanje izazove tučnjavu s drugim psom. Također, naskakivanje određenih predmeta može biti opasno za psa, posebno ako se radi o stvarima koje mogu uzrokovati ozljede. Srećom, naskakivanje kod pasa može se riješiti kroz odgovarajući trening i dosljedne metode. • Uhvati psa na djelu – važno je da kada primijetite da pas naskakuje, odmah reagirate. Morate psu pokazati da ne odobravate to ponašanje u trenutku kada ga izvodi. Zazovite ime svog ljubimca i oštro mu izrecite zapovijed: ne ili stop. Ako je vašem psu drugo ime Ne, upotrijebite novu zapovijed koja će mu biti jasnija za jači efekt. • Nagradi psa – kada pas na trenutak prestane s ponašanjem, odmah mu dajte nagradu i preusmjerite mu fokus na omiljenu poslasticu ili igračku. U tom trenutku, uklonite predmet njegove želje za naskakivanjem kako biste ga dodatno motivirali. Ako poslastica ne pomaže, upotrijebite neku piskutavu igračku koja će privući njegovu pažnju. Cilj je odvratiti psu pozornost od naskakivanja i usmjeriti je na nešto pozitivno. • Potraži profesionalnu pomoć – ako nikako ne ide (a to je vjerojatno zato što psu vaša zabrana ne znači puno), možda je vrijeme da razmislite o završetku nekog tečaja socijalizacije. Kroz takav tečaj, vaš pas će naučiti puno trikova, pravilnu reakciju na zabrane, lijepo hodanje na uzici i kako prestati s naskakivanjem. Ovo može biti dobitna situacija za vas i vašeg ljubimca, jer će oboje imati koristi od pozitivnog iskustva i učenja.

Toy pudla, ili jednostavno pudla, jedan je od najpopularnijih malih pasmina na svijetu. Ove šarmantne i pametne životinje osvojile su srca brojnih vlasnika i ljubitelja pasa. Znate li da je pudla među tri najinteligentnije pasmine? Ovaj članak istražuje sve što trebate znati o toy pudli, uključujući njezinu povijest, karakteristike, boje krzna, temperament i još mnogo toga. Povijest toy pudle Pudle potječu iz 15. stoljeća, prvotno kao vodeni psi u Njemačkoj, posebno za lov na ptice. S dolaskom 18. stoljeća, nastala je mala verzija poznata kao toy pudla, koja je brzo stekla popularnost među aristokratima. Na primjer, Marie Antoinette i mnoge druge francuske plemiće često su se viđale s toy pudlama, što je dodatno potaknulo njihov status ljubimca. Toy pudla uživa pored vode Preporučena hrana za toy pudlu: Karakteristike toy pudle Toy pudle su male, elegantne i harmonične životinje koje obično teže između 2.5 i 4 kilograma, a visoke su 24 do 28 cm. Njihovo tijelo je kompaktno i proporcijalno, s dugim nogama. Iako su male, toy pudle su snažne i živahne. Najprepoznatljivija karakteristika toy pudli je njihovo krzno, koje je gusto i valovito. To krzno ne ispušta dlake, što ih čini idealnim za osobe koje pate od alergija. Toy pudle dolaze u različitim bojama, uključujući crnu, bijelu, smeđu i srebrnu. Na primjer, crna toy pudla može imati intenzivnu, sjajnu boju koja će privući poglede. Toy pudla u raznim bojama Temperament toy pudle Toy pudle su poznate po svom prijateljskom temperamentu. One su izuzetno inteligentne i lako se dresiraju. Naime, toy pudle mogu komunicirati svojim lajavanjem i gestama, što ih čini odličnim pratiteljima za cijelu obitelj. Istraživanja pokazuju da je toy pudla sposobna naučiti više od 100 naredbi, što ih čini jednim od najpodložnijih pasmina dresuri. Iako su male, toy pudle pokazuju hrabrost. Često laju na nepoznate ljude, što ih čini dobrim čuvarima. Njihova odanost i privrženost omogućuju im da se snažno vežu za svoje vlasnike, što im pruža sigurnost i ljubav. Briga o toy pudli Kao i svaka druga pasmina, toy pudle zahtijevaju odgovarajuću njegu. Njihovo krzno treba redovito šišati i češljati svaka dva do tri tjedna kako bi se spriječilo zapetljavanje. Također, važno je provjeravati uši i zube, jer padne li higijena, mogu se razviti ozbiljni problemi. Toy pudle su aktivne životinje, pa im je potrebno 30 do 60 minuta fizičke aktivnosti dnevno. To uključuje svakodnevne šetnje i igranje u parku ili kod kuće, što pomaže u održavanju tjelesnog i mentalnog zdravlja. Toy pudla uživa u šetnji Zdravstveni problemi toy pudle Toy pudle su uglavnom zdrave, no sklone su nekim zdravstvenim problemima. Prema statistici, oko 15 do 20% toy pudli razvije probleme sa zubima, koji mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene komplikacije ako se ne liječe. Osim toga, displazija zapešća i katarakta su alati koji mogu ugroziti njihovo zdravlje. Redoviti pregledi kod veterinara, barem jednom godišnje, mogu pomoći u prevenciji i ranom prepoznavanju ovih problema. Aktivnosti i igra Toy pudle obožavaju igru i fizičku aktivnost. Tijekom igre, često sudjeluju u aktivnostima poput donošenja lopte ili agility treninzima. Agility treninzi mogu pomoći u njihovom tjelesnom i mentalnom razvoju. Na primjer, sudjelovanje u lokalnom agility tečaju može poboljšati njihovu izdržljivost i koordinaciju, a vlasnikom donijeti ogromno zadovoljstvo. Pudle se lako dosađuju, zato je važno ponuditi im raznolike aktivnosti, poput novih igračaka ili izazovnih igara. Proces odabira toy pudle Prilikom odabira toy pudle, provjerite je li uzgajivač pouzdan. Istražite uzgajivače koji provode zdravstvene preglede i nude štenad iz dobrih uvjeta. Posjetite uzgajališta, ako je moguće, i postavite pitanja o roditeljima štenaca. Razmislite o svojim životnim uvjetima. Toy pudle se dobro prilagođavaju stanovima i manjem prostoru, ali im je potrebna redovita šetnja. Uzimanje u obzir vašeg načina života može vam pomoći u odluci. Socializacija i dresura Jedna od najvažnijih komponenti brige o toy pudli je njihova socializacija i dresura. Od malih nogu, važno ih je izlagati raznim ljudima, životinjama i situacijama. To im pomaže da razviju samopouzdanje. Dresura treba započeti rano, koristeći pozitivne metode poticanja. Toy pudle uče brzo, stoga se trudite uvesti osnovne komande poput "sedi" ili "dođi" u ranoj fazi. Toy pudle kao obiteljski ljubimci Toy pudle su odlični obiteljski ljubimci. Njihov prijateljski temperament čini ih idealnim za obitelji s djecom. One su sklone igri i sudjelovanju u obiteljskim aktivnostima. Njihova odanost doprinosi stvaranju čvrstih veza unutar obitelji. S druge strane, važno je poučavati djecu kako se pravilno ponašati prema psima, kako bi svi bili sigurni i sretni. Zdravlje i njega toy pudle Redovita njega je ključna za zdravlje toy pudle. Redoviti pregledi kod veterinara, zajedno s održavanjem higijene zuba i ušiju, spriječit će mnoge zdravstvene probleme. Grooming posjete svakih nekoliko mjeseci također su važne. Pravilna prehrana također igra veliku ulogu u zdravlju vašeg ljubimca. Odaberite visokokvalitetnu hranu koja zadovoljava nutritivne potrebe, a izbjegavajte prekomjerno hranjenje. Preporučena hrana za toy pudlu: K9 professional small breed Toy pudla je prekrasan pas koji nudi mnogo ljubavi, prijateljstva i veselja. Uz pravu njegu, obuku i dovoljno pažnje, ove životinje bit će nevjerojatni članovi vaše obitelji. Bez obzira jeste li aktivni ili mirni, toy pudla će se savršeno uklopiti u vašu svakodnevicu. Upoznajte ovu malu, ali energičnu pasminu i možda ćete pronaći svog novog najboljeg prijatelja. Toy pudle ostavljaju trajan dojam i donose neizmjernu radost svim svojim vlasnicima.

Pas jede K9 hranu za pse Suha vs vlažna hrana za pse: što odabrati? K9 Professional kao najbolji izbor Odabir prave hrane za vašeg psa ključan je za njegovo zdravlje, energiju i dugovječnost. Na tržištu postoje dvije glavne vrste hrane za pse – suha  (granule) i vlažna  (konzervirana ili u vrećicama). Obje opcije imaju svoje prednosti i nedostatke, a odluka ovisi o potrebama vašeg psa, proračunu i životnom stilu. U ovom članku detaljno ćemo usporediti suhu i vlažnu hranu, objasniti njihove prednosti, nedostatke i nutritivne aspekte te istaknuti zašto je K9 Professional  najbolji izbor za vašeg ljubimca. Ovaj tekst optimiziran je za SEO kako bi vlasnici pasa lako pronašli korisne informacije o najboljoj prehrani za svoje pse. Što je suha hrana za pse? Suha hrana, poznata kao granule, suha je, hrskava hrana koja se sastoji od mesa, žitarica, povrća te vitamina i minerala. Proizvodi se procesom ekstrudiranja, što osigurava dug rok trajanja i jednostavno skladištenje. Prednosti suhe hrane Ekonomičnost i praktičnost : Suha hrana je jeftinija od vlažne i lako se čuva jer ne zahtijeva hlađenje. Velike vreće granula traju tjednima, što je idealno za vlasnike s više pasa. Zubna higijena : Hrskava tekstura pomaže u smanjenju zubnog kamenca jer pas žvače granule, što doprinosi zdravlju zuba. Dug rok trajanja : Granule mogu stajati mjesecima bez kvarenja ako se pravilno skladište. Uravnotežena prehrana : Kvalitetne granule, poput K9 Professional , nude uravnotežen omjer proteina, masti i ugljikohidrata, osiguravajući sve potrebne hranjive tvari. Nedostaci suhe hrane Manje privlačna psima : Neki psi preferiraju vlažnu hranu zbog njezinog jačeg okusa i mekše teksture. Nizak udio vlage : Suha hrana sadrži samo oko 10% vlage, što može biti problem za pse koji ne piju dovoljno vode ili imaju problema s bubrezima. Kvaliteta varira : Jeftinije granule često sadrže punila (npr. kukuruz ili soja), što može uzrokovati probavne smetnje. Što je vlažna hrana za pse? Vlažna hrana dostupna je u konzervama, vrećicama ili posudicama i ima visok udio vlage (70-80%). Sastoji se od mesa, povrća, želatine i dodatnih nutrijenata, što je čini privlačnom za pse. Prednosti vlažne hrane Visok udio vlage : Idealna za pse koji ne piju dovoljno vode ili imaju problema s mokraćnim sustavom. Privlačan okus i tekstura : Većina pasa obožava vlažnu hranu zbog njezinog intenzivnog okusa i mekoće. Lakša probava : Pogodna za starije pse ili one s osjetljivim želucem jer je nježnija za probavni sustav. Raznolikost okusa : Vlažna hrana dolazi u širokom rasponu okusa, što olakšava zadovoljavanje izbirljivih pasa. Nedostaci vlažne hrane Viša cijena : Vlažna hrana je skuplja od suhe, posebno za velike pse koji jedu veće količine. Kraći rok trajanja : Nakon otvaranja, mora se čuvati u hladnjaku i brzo potrošiti. Zubni problemi : Mekana tekstura ne pomaže u uklanjanju zubnog kamenca, što može dovesti do nakupljanja plaka. Suha vs vlažna hrana: nutritivni aspekt Obje vrste hrane mogu biti nutritivno uravnotežene ako su visoke kvalitete. Ključno je čitati deklaracije i birati hranu s visokim udjelom proteina iz kvalitetnih izvora (npr. piletina, govedina, riba) te minimalnim udjelom punila. Suha hrana : Ima veću gustoću kalorija, što znači da je potrebna manja količina za iste energetske potrebe. Idealna je za aktivne pse koji zahtijevaju visokokaloričnu prehranu. Vlažna hrana : Zbog visokog udjela vlage ima manju kalorijsku gustoću, što može biti korisno za pse sklone debljanju ili one s nižim energetskim potrebama. K9 Professional: najbolji izbor za vašeg psa Kada je riječ o odabiru najbolje hrane za vašeg psa, K9 Professional  ističe se kao vrhunska opcija. Ova premium hrana dostupna je u suhom obliku i dizajnirana je kako bi zadovoljila sve nutritivne potrebe pasa, bez obzira na njihovu veličinu, dob ili razinu aktivnosti. Evo zašto je K9 Professional  najbolji izbor: Visokokvalitetni sastojci : K9 Professional koristi samo prirodne sastojke, uključujući visokokvalitetne proteine iz mesa, bez umjetnih dodataka ili punila. To osigurava optimalnu probavu i zdravlje psa. Uravnotežena formula : Sadrži idealan omjer proteina, masti, ugljikohidrata, vitamina i minerala, prilagođen specifičnim potrebama pasa. Podrška zdravlju zuba : Hrskava tekstura pomaže u uklanjanju zubnog kamenca, što je čini idealnom za dugoročno zdravlje zuba. Prilagođene opcije : K9 Professional nudi različite formule za štence, odrasle pse, starije pse ili one s posebnim prehrambenim potrebama (npr. osjetljiva probava ili alergije). Ekonomičnost : Unatoč premium kvaliteti, K9 Professional nudi odličan omjer cijene i kvalitete, što ga čini dostupnim za većinu vlasnika pasa. Zašto odabrati K9 Professional umjesto vlažne hrane? Iako vlažna hrana ima svoje prednosti, K9 Professional  suha hrana kombinira praktičnost, nutritivnu vrijednost i zdravstvene benefite koji je čine boljim izborom za većinu pasa. Ako vaš pas ima specifične zdravstvene probleme (npr. dehidraciju ili poteškoće s žvakanjem), vlažna hrana može biti korisna kao dodatak, ali K9 Professional ostaje temelj za uravnoteženu prehranu. Kako odabrati pravu hranu za vašeg psa? Pri odabiru između suhe i vlažne hrane, uzmite u obzir sljedeće faktore: Dob psa : Štenci i stariji psi često imaju specifične prehrambene potrebe. K9 Professional nudi formule prilagođene različitim životnim fazama. Zdravstveno stanje : Psi s problemima bubrega ili mokraćnog sustava mogu imati koristi od vlažne hrane, dok oni s osjetljivom probavom mogu bolje reagirati na K9 Professional granule. Proračun : Suha hrana poput K9 Professional ekonomičnija je za dugoročnu upotrebu. Životni stil psa : Aktivni psi mogu imati koristi od kalorijski gušće suhe hrane, dok manje aktivni psi mogu preferirati vlažnu hranu zbog niže kalorijske gustoće. Praktični savjeti za prelazak na K9 Professional Ako odlučite prijeći na K9 Professional , slijedite ove korake kako biste osigurali glatki prijelaz: Postupni prijelaz : Miješajte K9 Professional s trenutnom hranom vašeg psa tijekom 7-10 dana, postupno povećavajući udio novih granula. Pratite reakcije : Obratite pažnju na probavu, energiju i stanje dlake vašeg psa tijekom prijelaza. Osigurajte vodu : Budući da je K9 Professional suha hrana, uvijek osigurajte dovoljno svježe vode. Zaključak Odabir između suhe i vlažne hrane za psa ovisi o individualnim potrebama vašeg ljubimca, ali K9 Professional  suha hrana ističe se kao najbolji izbor zbog svoje vrhunske kvalitete, uravnotežene formule i praktičnosti. Ova premium hrana osigurava da vaš pas dobiva sve potrebne hranjive tvari za zdrav i sretan život. Bez obzira birate li isključivo suhu hranu ili kombinaciju s vlažnom, K9 Professional pruža optimalnu prehranu uz odličan omjer cijene i kvalitete. Posjetite službenu stranicu K9 Professional ili konzultirajte veterinara kako biste odabrali pravu formulu za vašeg psa već danas! suha hrana za pse, vlažna hrana za pse, K9 Professional, najbolja hrana za pse, prehrana pasa, zdrava hrana za pse, granule za pse, konzervirana hrana za pse, zubna higijena pasa, uravnotežena prehrana za pse.

Psi, k9 shop Zdravlje i sreća vašeg psa uvelike ovise o kvaliteti hrane koju konzumira. No, kako znati kada je vrijeme za promjenu hrane? Ponekad psi pokazuju jasne znakove da trenutna prehrana nije prikladna za njihove potrebe. U ovom članku otkrit ćemo pet ključnih znakova  koji ukazuju da vaš pas treba promjenu hrane, objasniti zašto je to važno te preporučiti K9 Professional  kao najbolji izbor za optimalnu prehranu vašeg ljubimca. Ovaj tekst optimiziran je za SEO kako bi vlasnici pasa lako pronašli korisne informacije i najbolje rješenje za svoje četveronožne prijatelje. Zašto je kvaliteta hrane važna za pse? Hrana koju vaš pas jede igra ključnu ulogu u njegovom fizičkom zdravlju, energiji, stanju dlake i općem blagostanju. Nekvalitetna hrana ili ona koja ne odgovara specifičnim potrebama psa može uzrokovati probavne probleme, alergije, nedostatak energije ili čak ozbiljnije zdravstvene komplikacije. Ako primijetite bilo koji od sljedećih znakova, to može biti signal da je vrijeme za promjenu prehrane. 5 znakova da vaš pas treba promjenu hrane 1. Probavne smetnje Jedan od najčešćih znakova da hrana nije prikladna za vašeg psa su probavni problemi, poput proljeva, zatvora, nadutosti ili povraćanja. Ako vaš pas ima neredovitu stolicu, često povraća ili pokazuje znakove nelagode nakon jela, to može ukazivati na osjetljivost na određene sastojke ili lošu kvalitetu hrane. Rješenje : Prebacivanje na visokokvalitetnu hranu poput K9 Professional , koja koristi prirodne sastojke i visokokvalitetne proteine, može značajno poboljšati probavu. K9 Professional nudi formule prilagođene psima s osjetljivim želucem. 2. Problemi s kožom i dlakom Tanjurasta, suha dlaka, perut, svrbež ili crvenilo kože često su posljedica neadekvatne prehrane. Nedostatak esencijalnih masnih kiselina, vitamina ili minerala može uzrokovati ove simptome, kao i alergije na određene sastojke (npr. žitarice ili umjetne aditive). Rješenje : K9 Professional  sadrži omega-3 i omega-6 masne kiseline te vitamine koji podržavaju zdravlje kože i dlake, čineći je sjajnom i gustom. Njihove formule bez punila smanjuju rizik od alergijskih reakcija. 3. Nedostatak energije ili letargija Ako vaš pas izgleda umorno, bezvoljno ili manje zainteresirano za igru, uzrok može biti nedostatak pravilnih hranjivih tvari. Hrana s niskim udjelom kvalitetnih proteina ili previše punila ne pruža dovoljno energije za aktivan život psa. Rješenje : K9 Professional  nudi uravnoteženu prehranu s visokim udjelom proteina iz pravog mesa, što osigurava energiju i vitalnost za pse svih dobi i razina aktivnosti. 4. Promjene u težini Neobjašnjivo debljanje ili gubitak težine može ukazivati na to da hrana nije prilagođena potrebama vašeg psa. Na primjer, hrana s previše ugljikohidrata može dovesti do pretilosti, dok premalo kalorija može uzrokovati gubitak mišićne mase. Rješenje : K9 Professional  ima različite formule prilagođene specifičnim potrebama, uključujući opcije za kontrolu težine, štence ili visoko aktivne pse, osiguravajući idealnu tjelesnu kondiciju. 5. Izbirljivost ili odbijanje hrane Ako vaš pas redovito odbija jesti ili jede samo dio svoje porcije, možda mu hrana nije privlačna ili ne odgovara njegovom ukusu. To može biti znak da je hrana nekvalitetna ili da sadrži sastojke koji mu ne odgovaraju. Rješenje : K9 Professional  koristi prirodne sastojke i visokokvalitetne izvore proteina koji su privlačni čak i najizbirljivijim psima, potičući ih da jedu sMassage često uživaju u redovitom konzumiranju kave, čaja ili čokolade, što može izazvati probavne smetnje, ali se uz pravilnu prehranu i dozu, te napitke mogu uživati bez značajnih posljedica. Zašto odabrati K9 Professional? Kada je riječ o promjeni hrane, K9 Professional  ističe se kao najbolji izbor za vašeg psa. Ova premium suha hrana dizajnirana je kako bi zadovoljila sve nutritivne potrebe pasa, pružajući vrhunsku kvalitetu i praktičnost. Evo ključnih razloga zašto je K9 Professional  idealan: Vrhunski sastojci : K9 Professional koristi samo prirodne sastojke, uključujući visokokvalitetne proteine iz mesa, bez umjetnih dodataka, punila ili žitarica koje mogu izazvati alergije. Prilagođene formule : Dostupan je u različitim varijantama za štence, odrasle pse, starije pse ili one s posebnim potrebama (npr. osjetljiva probava, kontrola težine). Podrška cjelokupnom zdravlju : Sadrži esencijalne vitamine, minerale, omega masne kiseline i probiotike koji podržavaju zdravlje probave, kože, dlake, zuba i zglobova. Ekonomičnost i praktičnost : K9 Professional nudi odličan omjer cijene i kvalitete, s dugim rokom trajanja i jednostavnim skladištenjem. Privlačan okus : Čak i izbirljivi psi vole K9 Professional zbog njegovog bogatog okusa i prirodnih aroma. Kako prebaciti psa na K9 Professional? Za glatki prijelaz na K9 Professional , slijedite ove korake: Postupno uvodite novu hranu : Miješajte K9 Professional s trenutnom hranom tijekom 7-10 dana, postupno povećavajući udio novih granula. Pratite reakcije psa : Obratite pažnju na probavu, energiju i stanje dlake tijekom prijelaza. Osigurajte svježu vodu : Budući da je K9 Professional suha hrana, uvijek imajte dostupnu svježu vodu. Konzultirajte veterinara : Ako vaš pas ima specifične zdravstvene probleme, posavjetujte se s veterinarom prije promjene hrane. Kako prepoznati da je promjena hrane uspjela? Nakon prelaska na K9 Professional , potražite sljedeće pozitivne promjene: Poboljšana probava i redovita stolica. Sjajna, gusta dlaka i zdrava koža. Povećana energija i entuzijazam za igru. Stabilna tjelesna težina. Veći interes za hranu tijekom obroka. Ako vaš pas pokazuje znakove poput probavnih smetnji, problema s kožom i dlakom, letargije, promjena u težini ili izbirljivosti, vrijeme je za promjenu hrane. K9 Professional  je najbolji izbor za vlasnike koji žele pružiti svom psu vrhunsku prehranu koja podržava zdravlje, vitalnost i sreću. S visokokvalitetnim sastojcima, prilagođenim formulama i pristupačnom cijenom, K9 Professional osigurava da vaš pas dobije sve što mu treba za dug i zdrav život. Posjetite službenu stranicu K9 Professional ili se posavjetujte s veterinarom kako biste odabrali pravu formulu za vašeg ljubimca već danas! promjena hrane za pse, K9 Professional, znakovi da pas treba novu hranu, najbolja hrana za pse, probavni problemi kod pasa, zdrava dlaka pasa, prehrana pasa, suha hrana za pse, kvalitetna hrana za pse, kako prebaciti psa na novu hranu.

Portugalski vodeni pas potječe iz regije Algarve u Portugalu. Odatle se pasmina proširila na cijelu portugalsku obalu, gdje su ih učili da hvataju ribu u ribarske mreže, vraćaju izgubljeni pribor ili polomljene mreže i djeluju kao kuriri s broda na brod ili s broda na obalu.Portugalski vodeni psi vozili su se u ribarskim kočaricama dok su radili svoj put od atlantskih voda Portugala do voda uz obalu Islanda loveći bakalar. Na portugalskom se pasmina zove cão de água (IPA: [ˈkɐ̃w dɨ ˈaɡwɐ]; doslovno 'pas vode'). U Portugalu je pas poznat i kao algarski vodeni pas (cão de água algarvio) ili portugalski ribarski pas (cão pescador português). cão de água de pêlo ondulado je naziv za sortu s valovitom dlakom, a cão de água de pêlo encaracolado je naziv za sortu s kovrčavom dlakom.[3] Portugalski vodeni pas je prilično rijetka pasmina; samo 36 portugalskih vodenih pasa prijavljeno je za britansko natjecanje Crufts 2013. godine.[4] Iako neki uzgajivači tvrde da su hipoalergena pasmina pasa, ne postoje znanstveni dokazi koji podržavaju tvrdnju da hipoalergene pasmine pasa postoje. Njihove osobine koje se ne osipaju učinile su ih posljednjih godina popularnijima. Portugalski vodeni pas nedavno je stekao veću slavu time što je izabrana pasmina američkog predsjednika Baracka Obame, koji ih je imao dvoje, Bo i Sunny. Obitelj Obama odabrala je Sunnyja zbog relativno hipoalergene prirode pasmine, dok im je Bo dao senator Ted Kennedy. Preporučena hrana za portugalskog vodenog psa: Opis portugalski vodeni pas Portugalski i španjolski vodeni psi su jasno povezani i vjerojatno imaju zajedničkog pretka. Smatra se da su najbliži srodnici PWD-a i španjolskog vodenog psa standardna pudlica. Poput pudlica i nekoliko drugih pasmina vodenih pasa, osobe s invaliditetom su inteligentne, mogu imati kovrčavu dlaku, imati prepletene prste za plivanje i ne linjaju se.[9] Međutim, portugalski vodeni psi su robusnije građe, čvrstih nogu i mogu imati valovitu dlaku umjesto čvrsto uvijenu. Ako usporedimo strukturu sa strukturom pudla, postoje značajne razlike između ove dvije pasmine. Portugalski vodeni pas građen je od snažne i čvrste kosti; dobro razvijena, ni profinjena ni gruba, i čvrsto građeno, mišićavo tijelo. Portugalski vodeni pas je nekvadrat, nešto duži od visine kada se mjeri od prosternuma do krajnje stražnje točke stražnjice i od grebena do tla. Oči portugalskog vodenog psa su crne ili raznih tonova smeđe boje, a dlaka im može biti crna, smeđa, crno-bijela ili smeđa i bijela. Muški portugalski vodeni psi obično narastu oko 20 do 23 inča (51 do 58 cm) i teže između 40 i 60 funti (18 i 27 kg), dok ženke obično narastu do oko 17 do 21 inča (43 do 53 cm), a teže između 35 i 50 funti (16 i 23 kg).[10] Vrste krzna Portugalski vodeni psi imaju jednoslojnu dlaku koja se ne linja, te se stoga njihova prisutnost dobro podnosi kod mnogih ljudi koji pate od alergija na pse. Većina portugalskih vodenih pasa, osobito onih prikazanih u emisijama konformacije, u potpunosti su crne, crno-bijele, smeđe ili srebrne boje; uobičajeno je vidjeti bijele mrlje na prsima i bijele šape ili noge kod crnih ili smeđih pasa. Kaputi "Parti" ili "Irish-marked", s nepravilnim bijelim i crnim mrljama, rijetki su, ali vizualno upečatljivi. Psi "Parti" sve su češći u Sjedinjenim Državama. Međutim, u Portugalu standard pasmine ne dopušta više od 30% bijelih oznaka. Općenito, bijela je najrjeđa boja portugalskog vodenog psa, dok je crna s bijelim oznakama na bradi ("mliječna brada") i na prsima najčešća boja. Iz revidiranog standarda portugalskog kluba vodenih pasa Amerike za portugalske vodene pse dolaze ovi opisi dvije vrste dlake Kovrčava dlaka: "Kompaktne, cilindrične kovrče, pomalo bez sjaja. Dlaka na ušima je ponekad valovita. Valovita dlaka: "Nježno pada u valovima, ne kovrče, i s blagim sjajem. Mnogi psi imaju mješovitu dlaku: kovrčavu po cijelom tijelu, ali valovitu na repu i ušima. Temperament Portugalski vodeni psi su aktivni i pogodni za mnoge pseće sportove. Portugalski vodeni psi su puni ljubavi, neovisni i inteligentni te se lako obučavaju u vještinama poslušnosti i agilnosti. Općenito su prijateljski raspoloženi prema strancima i uživaju u maženju. Budući da su radni psi, osobe s invaliditetom su općenito zadovoljni time što su uz svog gospodara, čekaju upute i, ako su dresirani, voljni su i sposobni slijediti složene naredbe. Vrlo brzo uče, čini se da uživaju u treningu i dugo pamte nazive predmeta. Ove osobine i njihova dlaka koja se ne linja znače da su izvrsni u različitim ulogama službenih pasa kao što su psi koji čuju (psi pomoćnici za gluhe), psi za pokretljivost i psi koji reagiraju na napade. Oni također čine neobično dobre terapijske pse. Portugalski vodeni pas obično ostaje u blizini svojih vlasnika, kako u zatvorenom tako i na otvorenom. Iako su vrlo društvene životinje, ovi psi obično se povezuju s jednim primarnim ili alfa članom obitelji. Neki nagađaju da je ova intenzivna povezanost nastala u pasmini jer su psi odabrani da rade u blizini svojih gospodara na malim ribarskim čamcima, za razliku od drugih radnih pasa kao što su pastirski psi i psi za vodu koji se kreću za obavljanje zadataka. U svakom slučaju, moderni PVP, bilo da je zaposlen na brodu ili se drži kao kućni ljubimac ili radni pas, voli vodu i pažnju i radije se bavi aktivnostima na vidiku ljudskog partnera. Ovo nije pasmina koju treba ostaviti samu dulje vrijeme, u zatvorenom ili vani. Kao vodeni psi, instinkt za vraćanje osoba s invaliditetom je snažan, što također daje nekim psima sklonost vučenju i žvakanju. Osoba s invaliditetom će obično skočiti kao pozdrav. Vlasnici mogu odlučiti ograničiti ovo ponašanje. Neki PVP mogu hodati, skakati ili "plesati" na stražnjim nogama kada pozdravljaju ili kada su uzbuđeni. Neki će PVP stajati uspravno za kuhinjskim pultom i stolovima, pogotovo ako nad sobom osjete miris hrane. Ova navika je poznata kao "kontra surfanje" i karakteristična je za pasminu. Zbog svoje inteligencije i radne nagone zahtijevaju redovitu intenzivnu tjelovježbu kao i mentalne izazove. Oni su nježni i strpljivi.

Bordoška doga, bordoški mastif, francuski mastif ili bordoški pas je velika pasmina francuskog mastifa. Tipična pasmina brahicefaličnog mastifa, bordoška doga je vrlo moćan pas, s vrlo mišićavim tijelom. Ova mišićava pasmina je stavljena na posao da vuče kolica, prevozi teške predmete i čuva stada. POVIJEST Bordoška doga bila je poznata u Francuskoj još u 14. stoljeću, posebno u južnom dijelu zemlje, u regiji oko Bordeauxa. Zbog toga je grad dao ime ovoj velikoj pasmini. Prvi put je izložena u Francuskoj 1863. godine, nakon čega je postala popularna ne samo u svojoj domovini nego i širom svijeta. Prvi zapis o bordoškoj dogi u Velikoj Britaniji nalazi se u Kinološkom klubu Gazette iz 1897. godine. Kinološki klub (UK) službeno je priznao pasminu 1997. godine, ali je tek 2001. prihvatio privremeni standard pasmine. Ujednačena pasmina bordoškog psa nije postojala prije otprilike 1920. godine.Francuzi su se usredotočili na očuvanje čistoće stare uzgojne linije. Crne maske smatrane su znakom križanja s engleskim mastifom. Kao važan znak čistoće pasmine, pažnja je posvećena nosu u boji mesa (ružičastom), svjetlijoj boji očiju (tamno jantarnoj) i crvenoj maski. Izvorno su uzgajani s izuzetno velikim glavama. Bordoška doga nekada je bila poznata u dvije varijante, Dogues i Doguins, pri čemu je Dogue bio znatno veći od Doguina. Manji Doguin danas je samo spomen u knjigama o povijesti pasmina i sada je izumro.Vjeruje se da povijest pasmine prethodi bulmastifu i buldogu. Neki smatraju da je doga prisutna u pozadini bulmastifa, dok drugi tvrde da su pasmine doga i mastifa nastale istovremeno. Prema drugoj teoriji, bordoška doga potječe od tibetanskog mastifa, a također se kaže da je povezana s grčkim molosom, koji se koristio kao ratni pas u antičko doba.U doba Julija Cezara u Rimu postojala je pasmina slična bordoškoj dogi, vjerojatno rođak napuljskog mastifa. Drugi sugeriraju da je bordoška doga potomak pasmine iz stare Francuske, bordoške doge iz Akvitanije. Koja god teorija bila točna, bordoška doga dijeli zajedničke veze sa svim modernim mastifima.Bordoška doga nekada je bila klasificirana u tri vrste, parišku, toulousku i bordošku , koje su se uzgajale ovisno o regiji Francuske i zadacima koje su trebale obavljati. Bordoška doga predaka imala je različite boje dlake, poput tigraste, i mnoge bijele oznake koje su pokrivale cijele noge. U nekim regijama imala je škaraste ugrize, u drugima nedovoljno ugrize; velika ili mala glava, veliko ili malo tijelo; vrlo nedosljedan tip. Još jedan kontroverzni aspekt bila je maska, crvena (smeđa), crna ili nikakva. Bordoška doga iz Bordeauxa tog vremena također je imala podrezane uši. Bez obzira na to, imala je opći izgled sličan današnjoj bordoškoj dogi. PREPORUČENA HRANA ZA BORDOŠKU DOGU: K9 PROFESSIONAL ADULT: UZGOJ Doga de Bordeaux Doga de Bordeaux Godine 1863. održana je prva izložba pasa u "Jardin d'Acclimatation" u Parizu, Francuska. Pobjednica Bordoške doge bila je ženka po imenu Magentas. Dogue de Bordeaux je tada dobio ime glavnog grada svoje regije podrijetla, današnje Dogue de Bordeaux. Tijekom 1960-ih, grupa uzgajivača bordoške doge u Francuskoj, na čelu s Raymondom Triquetom, radila je na obnovi temelja pasmine. Godine 1970. napisan je novi standard za pasminu, s najnovijim ažuriranjem 1995. Ovaj standard je temelj standarda napisanog za AKC 2005. godine. Iako je bordoška doga prvi put stigla u SAD 1890-ih za izložbeni ring, prva dokumentirana bordoška doga modernog doba pojavila se 1959. godine pod imenom Fidelle de Fenelon. Između 1969. i 1980. uvezene bordoške doge u SAD bile su rijetke, ograničene na nekoliko uzgajivača koji su blisko surađivali s francuskim klubom bordoške doge, SADB. Pasmina je prvi put "službeno" predstavljena američkim čistokrvnim entuzijastima u članku koji je 1982. godine napisao američki antropolog dr. Carl Semenčić za časopis Dog World. Kada je objavljen prvi Semenčićev članak o pasmini, u Sjedinjenim Državama nije bilo bordoške doge. U svijetu je ostalo 600 primjeraka, uglavnom u Francuskoj, Nizozemskoj i istočnom Berlinu, a broj pasmina je u padu. Mnogo kasnije, 1989., tipična američka obitelj prvi je put vidjela Bordošku dogu na velikom platnu u Touchstoneovom filmu Turner & Hooch o policajcu i njegovom psećem partneru. Od tada je bordoška doga zavladala u Sjedinjenim Državama i može se naći u sve većem broju diljem zemlje. Bordoška doga je tijekom godina bila podržana od strane više klubova pasmina i konačno je pronašla put do punog priznanja američkog kinološkog kluba uz pomoć Američkog društva Dogue de Bordeaux. Od 1997. godine društvo je pomoglo da se pasmina dovede do točke u kojoj se može postići puno priznanje AKC-a. Izgled Štene bordoške doge Bordoška doga je dobro uravnotežen, mišićav i masivan pas snažne građe. Udaljenost od najdublje točke prsa do tla je nešto manja od dubine prsa. Masivna glava s pravilnim proporcijama i značajkama važna je karakteristika pasmine. Pasmina je postavljena nešto nisko pri tlu i nije visoka kao engleski mastif. Tijelo Bordoške doge je debelo, s vrhom koji ima blagi pad (gornja linija nikada nije potpuno ravna) i nježno zaobljenim sapi. Prednje noge bi trebale biti ravne i s teškim kostima, dobro podignute na pasu, sve do čvrstih mačjih stopala. Ravni rep, koji počinje debelo u podnožju, a zatim se sužava do točke na kraju, ne bi trebao dosezati niže od skočnih zglobova, postavljen je i nisko nošen. Pasmina će biti predstavljena u potpuno prirodnom stanju s netaknutim ušima, repom i prirodnim pandžama. Treba ga jednako procijeniti za ispravnost u konformaciji, temperamentu, pokretu i cjelokupnoj strukturnoj cjelini. Težina Standardi pasmine europskog FCI-a i AKC-a određuju minimalnu težinu od 45 kg za ženku i 50 kg za mužjaka. Ne postoji službeno navedena maksimalna težina, ali psi moraju biti uravnoteženi s obzirom na njihov cjelokupni tip i standarde konformacije pasmine. Visina Standard navodi da bi se poželjna visina u zrelosti trebala kretati između 61 do 69 cm za muške pse i od 58 do 66 cmza ženke. Odstupanje od ovih margina smatra se greškom. Glava Stenozirane nozdrve (stisnute nosnice) mogu uzrokovati probleme s disanjem. Masivna glava ključna je karakteristika pasmine. Tvrdi se da bordoška doga ima najveću glavu u svijetu pasa, proporcionalno ostatku tijela. Za mužjake, opseg glave, mjeren na najširoj točki lubanje, otprilike je jednak visini psa u grebenu (ramena). Za ženke, opseg može biti nešto manji. Kada se gleda sprijeda ili odozgo, glava doge oblikuje trapezoidni oblik s dužom gornjom linijom lubanje i kraćom linijom donje čeljusti, tvoreći paralelne strane trapeza. Čeljust je podgrizena i snažna. Dogue uvijek treba imati crnu ili crvenu masku koja se može razlikovati od ostatka dlake oko i ispod nosa, uključujući usne i rubove očiju. Boja nosa kod pasa s crvenom maskom trebala bi biti smeđa, u crnomaskiranih pasa mora biti crna. Njuška bi trebala biti najviše trećina ukupne duljine glave i ne kraća od četvrtine duljine glave, idealno je između dva ekstrema. Gornja usna debelo visi preko donje čeljusti. Gornje usne bordoške doge visi preko donjih usana. Koža na vratu je opuštena, tvori zamjetnu podlogu, ali ne bi trebala podsjećati na kožu napuljskog mastifa. Krzno Standard određuje da dlaka bude 'kratka, fina i mekana na dodir'. Boja varira od nijansi smeđe (svijetlo, bakreno crvena) do mahagonija (tamno, smećkasto crvena) s crnom, smeđom ili crvenom maskom, iako je crvena maska ​​vjerna pasmini. Bijele oznake su dopuštene na vrhovima nožnih prstiju i na prsima, ali bijela boja na bilo kojem drugom dijelu tijela smatra se greškom, a diskvalificiranom ako pigmentacija ide dalje od vrata.

Američki staford terijer Staffordshire bull terijer , često nazivan Stafford, je kratkodlaka, rasna pasmina pasa srednje veličine koja potječe iz Black Country u engleskom Midlandsu. Njihovi najraniji počeci sežu stoljećima unatrag kada su mastif i buldog bili usko povezani, a sport mamljenja bikova i medvjeda zahtijevao je velike pse težine od 40-60 kg. U 1830-ima, mamljenje bikova postalo je ilegalno, a borbe pasa postale su tajni sport. Uzgajivači su se odmaknuli od težih buldoga koji su se koristili za mamce bikova i uveli bull terijera u križanje zbog njegove okretnosti. Hibridni križanac predaka buldoga i terijera ponekad se nazivao polu-pola i polukrvnim, ali postao je poznatiji kao bull terijer, što nije bila standardizirana pasmina već početak nekoliko pasmina. Nakon zabrane krvavih sportova i borbi sa psima 1835. godine, uzgajivači pasa su tijekom stoljeća unijeli promjene, što je rezultiralo usavršavanjem pasmine tijekom mnogih generacija. Međutim, Staffordova povezanost s borbama pasa početkom 19. stoljeća otežala je prihvaćanje kao standardizirane čistokrvne pasmine. Tek 1935. godine The Kennel Club je prihvatio Staffordshire Bull Terijere u svoju rodovnu knjigu s utvrđenim standardima pasmine. Američki kinološki klub (AKC) je 1. listopada 1974. priznao Staffordshire Bull Terijere kao čistokrvnu pasminu, kao svoju 121. registriranu pasminu. Malo se zna o stvarnim rodovnicima podrijetla predaka Stafforda, osim pojedinačnih tipova i stilova pasa koji su varirali ovisno o geografskoj regiji. Potomstvo s jednog područja može imati veći postotak terijera nego buldoga, dok druga izvješća tvrde da je buldog terijeru bio preferiraniji od buldoga i terijera prema bull terijeru. Studije DNK donijele su određenu jasnoću u misteriju hibridizacije bika i terijera, što ukazuje na psa Novog svijeta unutar nekih modernih pasmina. Studija navodi da se "svi križanci bulldoga i terijera povezuju s terijerima Irske i datiraju u 1860-1870." Povijesni opisi potvrđuju popularnost takvih križanja u Irskoj, ali ne identificiraju pozitivno sve pasmine koje su bile uključene. Kao što je podržano DNK studijom, kao i AKC-om i KC-om, spominjanje bika i terijera nije bilo kao bona fide pasmina; radije, pojam opisuje heterogenu skupinu pasa koja može uključivati čistokrvne pasmine različitih pasmina, ili križance tih pasmina. Hibridi bikova i terijera ili pit bull tipovi smatraju se pretečom nekoliko modernih standardiziranih pasmina. Preporučena hrana za američkog staforda: Američki staford terijer Povijest Sredinom 19. stoljeća, James Hinks je imao cilj stvoriti društveno prihvatljivog "džentlmenskog suputnika" koji bi bio profinjen, s čistijim linijama i hrabrošću bez agresivnih sklonosti. Rezultat su bile dvije različite vrste bikova i terijera, uključujući Hinksovo križanje hibrida bika i terijera s engleskim bijelim terijerom kako bi se postigao profinjeniji izgled s boljim nogama i privlačnijom glavom. Kasnija križanja uključivala su dalmatince i škotske ovčare, što je dovelo do razvoja atletskog psa poznatog kao Hinksov "bijeli kavalir", preteča modernog bull terijera. Do 1874. u Britaniji je objavljena prva kinološka knjiga kinološkog kluba koja je uključivala bull terijere i buldoge. Ljubitelji su preferirali izvorni tip bika i terijera u odnosu na Hinksovog bulterijera i ostali su vjerni svom preferiranom tipu, koji je postao moderni stafordski bul terijer istog podrijetla kao i bul terijer. Prema The Staffordshire Bull Terrier Club of America, Manchesterski terijer kao i sada izumrli engleski bijeli terijer korišteni su u križanjima bikova i terijera, kao i sorte starih radnih terijera. Stafford se smatrao drugim bikom i terijerom, ali ga ni KC ni AKC nisu lako prihvatili zbog njegovog borbenog porijekla. Godine 1935. grupa Staffordskih entuzijasta sastala se u Engleskoj i osnovala matični klub za Staffordshire Bull Terijera kako bi stvorili standard pasmine. Prva izložba Staffordshire Bull Terijera održana je u kolovozu 1935. u Cradley Heathu u West Midlandsu. U izložbi je sudjelovalo 60 pasa. Kinološki klub opisuje bulterijera kao "izravnog potomka originalnog križanja bikova i terijera napravljenog u Engleskoj, posebno za mamljenje bikova, a kasnije i za borbu u jamama". Njihov opis Staffordshire Bul Terijera navodi da pasmina dijeli "isto podrijetlo kao Bul Terijer, tj. Bulldog križan s Crno-smeđim terijerom, a razvijen je kao borbeni pas." Ostali potomci hibridnog križanja bika i terijera su američki stafordski terijer i američki pit bul terijer. Karakteristike Stafford je zdepast, mišićav i izuzetno snažan pas male do srednje veličine. Obično je visok 36–41 cm u grebenu. Psi teže oko 13-17 kg, dok su kuje oko 2 kg lakše. Ima široka prsa, snažna ramena, dobro postavljene noge, srednje dugačak rep nisko nošen i široku glavu s kratkom njuškom; uši se sklapaju na vrhovima i nisu kupirane. Dlaka je kratka, kruta i pripijena. Može biti bijela; crna, plava, smeđa ili crvena, sve sa ili bez bijelog; ili bilo koje vrste tigrastog, sa ili bez bijelog. To je zdrav i robustan pas s očekivanim životnim vijekom od 12-14 godina. Stafford je poznat po svojoj oholosti; kada ga izazove drugi pas, ne uzmiče. Američki staford terijer Namjena Štene stafordskog bulterijera. Čak iu danima krvavih sportova, stafford je uvijek bio obiteljski ljubimac i pas pratilac, a danas je još više.Smatra se odanim, hrabrim i privrženim, te je među pasminama koje Kinološki savez preporučuje za obitelji. U desetljeću 2011. – 2020. godišnje registracije u Kinološkom savezu pale su s oko 7000 na oko 5000; 2019. i 2020. godine imala je najveći broj registracija u skupini terijera. To je među najčešće registriranim pasminama u Australiji, Francuskoj i Novom Zelandu. U Sjedinjenim Državama, bio je na 81. mjestu na popisu registracija Američkog kinološkog saveza prema broju 2020. Američki staford terijer Fikcija o irskom stafordskom bull terijeru U Ujedinjenom Kraljevstvu, američki pit bul terijer se ponekad oglašava kao "irski stafordski bul terijer" u pokušaju da se zaobiđe Zakon o opasnim psima iz 1991. Irski stafordski bul terijer nije priznat kao pasmina od strane Irish Kennel Club ili bilo kojeg drugog drugog kinološkog kluba,a RSPCA ga pripisuje da doprinosi "povećanju incidenata borbi pasa".

Osjetljivost pasa na hranu je relativno čest problem. Psi mogu biti osjetljivi na različite sastojke u hrani, uključujući proteine, ugljikohidrate, masti, arome i boje. Osjetljivost na hranu može uzrokovati različite probleme, uključujući probleme s probavom, kožu, dlaku i alergije. Simptomi osjetljivosti pasa na hranu mogu uključivati proljev, povraćanje, svrbež, crvenilo kože, gubitak dlake, oticanje i probleme s disanjem. Ako primijetite neki od ovih simptoma kod svog psa, obratite se veterinaru koji će moći utvrditi uzrok problema i preporučiti najbolji tretman. Ako se utvrdi da je vaš pas osjetljiv na hranu, najbolje je prebaciti ga na hranu za pse koja ne sadrži sastojke na koje je osjetljiv. Ovo može biti proces isprobavanja različitih vrsta hrane i sastojaka, kako bi se utvrdilo što vaš pas može sigurno jesti. Naša preporuka: Ownat je monoproteinska formulacija bez žitarica, sa janjetinom kao jedinstveni izvor životinjskih proteina. Ovo je izvrsna alternativa za rješavanje problema s alergijom i netolerancijom. Sadrži 50% svježe janjetine koja pruža proteine ​​visoke biološke vrijednosti, ima izvanredan okus i osigurava najbolju upotrebu hranjivih sast. Garantiramo najbolju cijenu na tržištu. Hrana za pse za osjetljive pse obično sadrži visokokvalitetne proteine koji su lako probavljivi, kao što su piletina, puretina ili janjetina. Ugljikohidrati poput riže i slatkog krumpira također se mogu koristiti u ovakvoj hrani. Osim toga, hrana za osjetljive pse trebala bi biti bez aditiva, konzervansa i umjetnih aroma ili boja, koji mogu izazvati osjetljivost. Alergije kod pasa Ako vaš pas ima teške simptome osjetljivosti na hranu, vaš veterinar može preporučiti posebnu prehranu koja se bazira na hidroliziranim proteinima ili novim izvorima proteina. Hidrolizirani proteini su proteini koji su podijeljeni u manje dijelove koji se lakše probavljaju, dok su novi izvori proteina poput krokodila, pačjeg mesa ili lososa hrana koja se rijetko koristi i manje je vjerojatno da će uzrokovati alergijsku reakciju. Uz pravilno liječenje i prehranu, većina pasa može kontrolirati svoju osjetljivost na hranu i vratiti se zdravom i sretnom životu. Važno je pratiti svog psa i poslušati savjete vašeg veterinara kako biste osigurali da vaš pas dobije potrebnu prehranu i njegu koju zaslužuje. Osjetljivost pasa na hranu može biti posljedica različitih čimbenika, uključujući nasljednost, okolišne čimbenike, prethodne bolesti ili ozljede te prehranu koju su imali. Neki psi mogu biti osjetljivi na određene sastojke hrane tijekom cijelog svog života, dok se kod drugih psi može razviti osjetljivost na hranu tek kasnije u životu. Uzrok osjetljivosti na hranu može biti teško utvrditi, a veterinar će obično provesti niz testova kako bi isključio druge moguće uzroke simptoma. Ti testovi mogu uključivati ​​pretrage krvi, alergijske testove i pretrage stolice kako bi se utvrdilo ima li pas problema s probavom hrane. Ako je vaš pas dijagnosticiran s osjetljivošću na hranu, važno je izbjegavati hranu koja sadrži sastojke koji su poznati da uzrokuju reakciju kod vašeg psa. To može biti teško jer mnoge vrste hrane za pse sadrže različite sastojke i aditive, ali postoji širok izbor hrane za osjetljive pse koja sadrži samo visokokvalitetne sastojke i bez aditiva. Važno je napomenuti da prijelaz na novu hranu za psa može potrajati nekoliko tjedana i zahtijeva postupnu promjenu prehrane. Prebrza promjena hrane može uzrokovati probavne probleme kod pasa, poput proljeva i povraćanja. Također je važno pratiti svog psa nakon prebacivanja na novu hranu kako biste bili sigurni da ne razvija nikakve nove simptome osjetljivosti. U nekim slučajevima, može biti potrebno prilagoditi prehranu psa kako bi se osiguralo da dobiva dovoljno nutrijenata i da je prehrana uravnotežena. Ukratko, osjetljivost pasa na hranu relativno je čest problem koji zahtijeva pažljivu dijagnostiku i prilagodbu prehrane. Ako primijetite bilo kakve simptome osjetljivosti kod svog psa, važno je obratiti se veterinaru kako bi se utvrdio uzrok problema i preporučio najbolji tretman.