Pasmine- Pirinejski planinski pas
OSOBINE
Podrijetlo: Francuska
Težina: 50-59 kg (mužjaci); 39-52 kg (ženke)
Visina: 70-80 cm (mužjaci); 65-75 cm (ženke)
Dlaka: duga, ravna, gusta
Boja: bijela, moguća siva ili svijetlosmeđa područja na glavi
Očekivani životni vijek: 10 do 12 godina
PODRIJETLO
Pirinejski planinski psi uzgajani su stoljećima kako bi radili s pastirima i drugim pastirskim psima na području Pirinejskih planina između Francuske i Španjolske. Sredinom 16. stoljeća stvoren je prvi zapis o ovim psima koji je napisao Fray Miguel Agustin. U tom zapisu opisuje kakva bi pasmina trebala biti, tj. da pastiri radije biraju one jedinke koje su bijele, jake i čvrste, spremne za borbu s vukovima i brzog trka. Bijela boja je važna jer ih tako pastiri lakše uoče kada su u sukobu s vukom. Krajem 17. st. francuska aristokracija je obožavala ovu pasminu. Pasmina se posebno razvila tijekom 19. st. i romantizma. Najviše su bili cijenjeni zbog ljepote i mirnoće, a zatim i zbog cjelokupnih temperamentnih kvaliteta, pa su postali slavni i u ostatku Europe. Pasmina je utemeljena u Americi 1931. godine, a utemeljila ju je Mary Crane. Više od 50 godina sa svojim suprugom posvetila se uzgoju pirinejskih planinskih pasa. Dan danas je moguće ove pse pronaći da rade na farmama i rančevima kao čuvari stoke.
KARAKTER
Pirinejski planinski psi su samopouzdani, nježni, a najviše to pokazuju u druženju s djecom. Iako je pas koji štiti teritorij i svoje stado, općenito je mirne naravi, pažljiv, strpljiv i odan. Ima jaku samovolju i ponekad je rezerviran. Kada dobije neki zadatak, neće se susprezati da ga obavi jer je neustrašiv i marljivo obavlja svoje dužnosti. Pirinejski planinski psi su velika pasmina i zbog toga djeluju ponekad zastrašujuće i kao dobri čuvari. Važno je da ima ograđen prostor u kojem živi jer kada patrolira i čuva svoj teritorij lako može odlutati. Kako bi upozorili svoje vlasnike na nešto neobično, lajat će, a to može biti problem jer ako nešto neobično primijete noću, također će lajati ako nisu uvježbani da to ne čine. Moguće je da neke jedinke sporo uče nove zapovijedi i da su tvrdoglave. Iako su tvrdoglavi i neposlušni ponekad, veoma rijetko postaju agresivni i neugodni prema svom vlasniku. Prema strancima su oprezni, ali ako primijete da je vlasnik prijateljski nastrojen prema strancu, tada će i oni biti.
IZGLED
Mužjaci obično teže 50-59 kg, a ženke 39-52 kg. Mužjaci su obično visine 70-80 cm, a ženke 65-75 cm. Imaju dvostruko krzno koje je otporno na vremenske uvjete. Vanjska dlaka je duga, ravna i gusta, a poddlaka je gusta, fina i vunaste teksture. Dlaka je duža na vratu i ramenima gdje tvori grivu što je izraženije u mužjaka, a svrha joj je da štiti vrat od napada grabežljivaca. Dulja dlaka je na repu. Dlaka na licu i ušima je kraća i mekša. Dlaka je obično bijela i može imati nijanse sive i svijetlosmeđe na oko lica i ušiju, ali ponekad i na tijelu i repu. Kako pirinejski planinski psi odrastaju, tako im dlaka postaje gušća, a dlake blijede.
ZDRAVLJE I BRIGA
Budući da su pirinejski planinski psi velika pasmina, njihove kosti zahtijevaju posebnu pažnju. Njihove kosti rastu brzo pa im to može uzrokovati bolove. Problem s nadutošću je pod život opasno stanje čiju šansu za pojavu povećava jedan obrok dnevno, brzo jedenje, pijenje velike količine vode nakon jela i fizička aktivnost neposredno nakon jela. Nadutost je češća pojava u starijih pasa. Želudac se napuni zrakom i zatim se uvije. Sve u svemu, pirinejski planinski psu su generalno zdrava pasmina.
Četkanje dlake pirinejskog planinskog psa potrebno je učiniti jednom do dva puta tjedno. Potrebna im je umjerena fizička aktivnost, a ne treba iznenaditi ako se pas ponaša lijeno, naročito za toplih vremenskih uvjeta. Najviše uživaju u hladnom vremenu i snijegu. Treba im redovno rezati nokte, čistiti zube i uši kako bi se spriječile infekcije.
Comments