OSOBINE
Podrijetlo: Tajland
Dlaka: kratka i sjajna, bez poddlake
Težina: 3-4 kg (ženke); 4-5 (mužjaci)
PODRIJETLO
Sijamska mačka je jedna od prvih prepoznatljivih pasmina azijskih mačaka i jedna od nekoliko vrsta koje potječu s Tajlanda. Prvi dokazi o postojanju ove pasmine mačaka su u zbirci drevnih rukopisa nazvanih Tamra Maew za koju se smatra da potječe iz kraljevstva Ayutthaya koje datira od 1351. do 1767. Primjerci te zbirke danas se čuvaju u Nacionalnoj knjižnici Tajlanda, a izvan Tajlanda primjerci su dostupni u Britanskoj knjižnici i u Nacionalnoj knjižnici Australije. Jedna talijanska legenda kaže da je kralj Burme Hsinbyushin pronašao zapise Tamra Maew gdje se opisuje da su sijamske mačke rijetke poput zlata i svatko tko je ima postat će bogat, stoga je naredio svojoj vojsci da u osvajanjima sve mačke s Tajlanda dovedu u Burmu. Danas se ta legenda priča na Tajlandu kao objašnjenje za malen broj jedinki ove pasmine. Pedesetih i šezdesetih godinama prošlog stoljeća sijamska mačka je postajala sve popularnija, a mnogi uzgajivači počeli su preferirati vitkiji izgled mačke. Prilikom selektivnog uzgoja razvili su mačke dugih tankih kosti i uske glave, cjevastog tijela, dugog i vrlo tankog repa. Današnje sijamske mačke dijele se na dvije vrste. Prve su one izložbenog stila i druge one koje su tradicionalne sijamske mačke te obje vrste potječu od istih dalekih predaka, ali malo imaju zajedničkih nedavnih predaka, stoga one tvore različite podpasmine.
IZGLED
Standardni izgled ove pasmine je izduženo cjevasto i mišićavo tijelo, s uskom trokutastom glavom. Oči su u obliku badema i svijetloplave su boje, a uši su velike i široko postavljene na bočnim stranama glave. Vrat im je dugačak, rep je tanak, a krzno kratko, sjajno i nemaju poddlaku. Uzorak na tijelu im je takav da je tijelo svjetlije boje, a lice, uši, stopala i rep tamnije boje. Uzorak na tijelu je posljedica mutacije tirozinaze, enzima koji sudjeluje u proizvodnji melanina, a taj enzim osjetljiv je na toplinu, stoga je sijamska mačka tamnija na hladnijim dijelovima tijela. Uobičajeno je da sijamske mačke godinama potamne, a i one jedinke koje žive u toplijoj klimi imaju svjetlije dlake, dok oni u hladnijim područjima imaju tamnije dlake.
PONAŠANJE
Sijamske mačke najčešće su mirne, nježne i inteligentne, a poznate su po tome što su druželjubive. Za njih se kaže da su ekstrovertne jer vole provoditi vrijeme s ljudima, a veoma je česta pojava da posebno zavole jednu osobu. Neke jedinke mogu biti veoma glasne i mogu se glasati s glasom koji je poznat kao meezer, a to je glas koji se uspoređuje s povicima ljudske bebe kada želi pažnju. Sijamske mačke su cijeloga svog života aktivne i zaigrane. Mogu patiti od depresije i tjeskobe ako su duže vremena bez svojih mačjih i ljudskih prijatelja, stoga je preporučljivo da budu članice većih obitelji jer tada će uvijek netko biti s njima, a one će biti sretne.
ZDRAVLJE
Sijamske mačke imaju veću stopu smrtnosti u odnosu na druge pasmine mačaka, a njihov prosječni životni vijek je između 10 i 12 godina. Ali nasuprot tomu, jedan mužjak sijamske mačke drži rekord najduže živuće muške mačke jer je umro u dobi od 30 godina. Najčešći uzroci smrti ove pasmine su uglavnom tumori, a česte bolesti su gastrointestinalni problemi, bolesti mokraćnih puteva, problemi s očima, plućne infekcije i slično.