Pasmine- Engleski lisičar
OSOBINE
Podrijetlo: Engleska
Težina: 25-34 kg
Visina: 58-64 cm
Dlaka: tvrde teksture
Boja: crna, bijela, smeđa
PODRIJETLO
Engleski lisičar je pasmina nastala u Engleskoj s namjerom kako bi progonili crvene lisice. Podatci u rodoslovnim knjigama pasa o njemu se mogu pronaći iz 18. st. u Velikoj Britaniji i tamo je tijekom povijesti bilo oko 250 čopora engleskih lisičara. Od početka svojeg postojanja pasmina je prisutna i na američkom tlu. Lord Fairfax donio je prvi čopor u SAD 1738. godine, a ti psi su pridonijeli razvoju američkog lisičara. Pasmina u Americi i engleska pasmina se razlikuju po tomu što su engleski lisičari obično čvršći od uglađenijih američkih rođaka. Danas je engleski lisičar najrjeđa pasmina u SAD-u.
KARAKTER
Engleski lisičari imaju neovisnu, možda čak i tvrdoglavu, osobnost goniča. Najbolje društvo su im ljudi koji mogu biti strogi u treningu i dosljedno trenirati engleske lisičare. Najbolje bi bilo započeti trening u što ranijoj dobi i nastaviti kroz sve faze razvoja štenca. Mogu imati problem s poslušnošću, pa vlasnik treba imati vremena i strpljenja, ali naposljetku se razviju u izvrsne pse pratioce. Kada se ide s njima u šetnju, uzica je obavezna jer kada primijete potencijalni plijen, nema naredbe ni vlasnika kojeg će oni poslušati jer tada misle samo na svoj plijen. Vole lajati, posebno kada tako žele udaljiti strance od svoga doma te zbog toga su odlični psi čuvari. Iako imaju to prirodno nepovjerenje prema strancima, nemaju toliko izraženu zaštitničku narav kao psi čuvari. Socijalizacija psa bi trebala također početi, kao i trening, što ranije da bi jedinka engleskog lisičara bila sretan, zadovoljan i poslušan pas.
IZGLED
Engleski lisičari najčešće su težine 25-34 cm, a visine su 58-64 cm. Pasmina su srednje veličine. Imaju kratku, sjajnu i tvrdu dlaku koja je grube teksture. Uobičajeno je da su trobojni, crni, bijeli i smeđi, ali mogu biti i više smeđi nego što su bijeli i crni. Mogu biti i mješavina bijele, sive, smeđe i crne, samo smeđi ili samo žuti.
ZDRAVLJE I BRIGA
Generalno su zdrava pasmina, ali mogu se razviti neki zdravstveni problemi češće od drugih. Primjerice, displazija kuka do koje dolazi zbog nepravilnog razvoja i rasta, a veoma je čest problem u mnogih pasmina. Najčešće je genetski naslijeđena, ali može se pojaviti u šteneta čiji roditelji nemaju displaziju kuka. Najčešće je okidač za ovu bolest prekomjerna težina štenca dok još kosti mu se nisu dovoljno razvile da podupiru tu težinu. Može se pojaviti i problem s bubrezima kada ne mogu očistiti krv od toksina. Epilepsija je također moguća i treba se tretirati lijekovima, ali nažalost nije izlječiva.
Da bi engleski lisičari imali veliku izdržljivost, zahtijevaju veliku količinu vježbanja. Ako mu vlasnik ne može pružiti slobodan lov u prirodi za koji su oni stvoreni, treba tada voditi engleskog lisičara na svakodnevna trčanja i osigurati mu vježbu nužnu da potroši svoju energiju. Važno je da ima društvo, bilo to drugih pasa ili da stvori osjećaj čopora sa svojom obitelji, ali ne bi smio biti sam jer mu to stvara tjeskobu. Štene treba izdresirati da ne uništava stvari jer su veoma skloni žvakati predmete i ulaziti u prostore u koje ne bi smjeli.
Opmerkingen