Pasmine- Majorški ovčar
OSOBINE
Podrijetlo: Španjolska
Težina: 35-40 kg
Visina: 56-61 cm
Dlaka: kratka ili duga
Boja: crna
Očekivani životni vijek: 11-13 godina
PODRIJETLO
Majorški ovčar je pripitomljena pasmina koja je živjela na Balearskim otocima u Španjolskoj i najviše se koristila kao pas čuvar stada. Ne zna točno otkada je poznata ova pasmina, ali pretpostavlja se da je to kada je kralj James I. Aragonski krenuo u osvajanja. Majorši ovčar je bio cijenjen zbog svoje sposobnosti da bude ovčarski pas i čuvao je i životinje i imovinu Španjolaca. Primijećeno je da je ova pasmina u povijesti korištena u borbama pasa koje su danas ilegalne. Danas se također često koristi na farmama, ali nije ni rijetka pojava majorškog ovčara kao kućnog ljubimca. 70-ih godina 20. st. započela je njegova kontrolirana selekcija i uzgajanje, a 1980. propisan je standard ove pasmine sa savjetima za reprodukciju. Majorški ovčari su slabo rasprostranjeni po svijetu i smatraju se rijetkom pasminom.
KARAKTER
Karakterno majorški ovčari su onakvi kakvi se ovčari očekuju da budu - energični, zaštitnički nastrojeni i hrabri. Vrijedno će šetati po livadi, dvorištu ili oko kuće koju čuvaju i paziti na stado. Iznimno su zaštitnički nastrojeni prema svom teritoriju i sve što oni čuvaju je u sigurnim šapama. Upozoriti će vlasnike na svakog uljeza ili nešto neobično, ali i kada procijene da je to potrebno postat će agresivni. Dominantne su osobnosti, hrabri, ali ponekad i svojeglavi - to ih čini ponekad teškim psima za dresuru, ali od dana kada su štene vlasnik mora učvrstiti svoj autoritet nad njima. Navikli su biti sami i raditi zadatke sami te bi najradije da su jedini psi u kućanstvu. Ipak su druželjubivi prema ljudima i jako se vežu za svoje vlasnike i uvijek su spremni braniti ih. Kada stranci prvi puta dođu na teritorij majorškog ovčara, veoma je oprezan prema njima, a može lajati i htjeti istjerati uljeze. Važno je provesti ranu socijalizaciju ovih pasa kako vlasnici ne bi imali problema s dolaskom novih ljudi u kuću i nepoželjnim reakcijama pasa. Ne preporučuje se za obitelji s djecom jer ponekad ova pasmina burno reagira, ali to je sve zbog njegove istančane zaštitničke prirode.
IZGLED
Majorški ovčari prosječno su visine 56-61 cm, a težine 35-40 kg. Veći broj jedinki ove pasmine je kratkodlak, a dlaka im je na leđima duga od 1,5 do 3 cm te poddlaka je vrlo tanka. Postoje i dugodlake jedinke kojima je dlaka na leđima blago valovita i zimi može doseći do 7 cm. Poddlaka kod dugodlake sorte nije gusta i može činiti različite nijanse crne boje na tijelu majorškog ovčara. Bijela dlaka dopuštena je samo na prsima i na tankom potezu s prednje strane vrata prema trbuhu. Uši su blago savijene sa strane, relativno su male, trokutaste, debele i visoko postavljene na glavi. Iako se možda na temelju boje i dužine dlake majorških ovčara ne bi reklo da vole vruću klimu, oni sasvim dobro podnose mediteranske uvjete, a često su živjeli u Brazilu gdje su se koristili za zaštitu imanja.
ZDRAVLJE I BRIGA
Većina jedinki ove pasmine živi prosječno 11 do 13 godina. Tipično su zdrava pasmina, ali mogu razviti zdravstvene probleme kao što su nadutost i displazija kuka. Psi s dubokim prsima, kakva su pasmina majorški ovčari, skloniji su problemu nadutosti, ali teško je sa sigurnošću tvrditi da će jedinka majorškog ovčara razviti ovaj problem. Displaziju kuka najčešće imaju pasmine srednje do velike veličine, a može se prenijeti genetski i na nju utječu prehrana i način života. Zato je važno zdravo hraniti psa, redovno ga voditi u šetnje i igrati se s njim, obratiti pažnju na sve neobično te redovno ga voditi na veterinarske kontrole. Dlaku majorških ovčara potrebno je četkati do dva puta tjedno kako bi se očistila otpala dlaka i prirodna ulja se ravnomjerno rasporedila po koži. Kupati ih ne treba jer imaju krzno koje ne zahtijeva redovito čišćenje. Kupanje je prihvatljivo samo u slučajevima ako pas postane jako prljav ili veoma smrdi.