PODRIJETLO
Nije precizno određeno otkad postoji perzijska mačka jer ne postoje primjerci njihovih divljih predaka. Prvi dokumentirani predci ove pasmine mačaka uvezeni su iz Horasana u Iranu u Italiju 1620. godine, a uvezao ih je Pietro della Valle. Predci perzijske mačke uvezeni su i iz Ankare (Osmanlijsko Carstvo) u Francusku otprilike u isto vrijeme. Mačke koje su uvezene u Italiju bile su sive, a mačke uvezene u Francusku bile su bijele boje. Iz Francuske je krenulo njihovo širenje na Veliku Britaniju. Međutim, nedavna genetska istraživanja dokazala su da mačke ove pasmine nisu u rodu s mačkama s Bliskog istoka, već da su u srodstvu s mačkama iz zapadne Europe. Istraživači smatraju da je moguće da davno perzijske mačke jesu potjecale iz Perzije, ali da moderna perzijska mačka je izgubila to u svojim genima. Prvi puta perzijska mačka je predstavljena na izložbi mačaka 1871. Postojala su dva tipa pasmine, perzijski i angorski. Perzijski ima duži rep, puniju dlaku, glavu veću i zaobljeniju od angorskog tipa pasmine. Međutim, nisu se svi ljubitelji mačaka složili s tom razlikom među tipovima i one su naposljetku ujedinjene u krovni naziv dugodlake mačke.
HIMALAJSKA PERZIJSKA MAČKA
Ova varijanta perzijske mačke nastala je križanjem perzijske mačke sa sijamskima kako bi se stvorila pasmina s perzijskim tipom tijela, ali u bojama sijamske mačke. Naziv himalajska dobila je prema tomu što ima boju kao himalajski zec. Godine 1984. ova pasmina je spojena s perzijskom i ne smatra se posebnom pasminom, a neki uzgajivači perzijskih mačaka bili su nezadovoljni uvođenjem takvog križanca u svoje čiste perzijske linije.
EGZOTIČNA KRATKODLAKA PERZIJSKA MAČKA
Egzotična kratkodlaka mačka je prema temperamentu i izgledu slična perzijskim mačkama, ali ima veoma kratku i gustu dlaku. Nastala je tako što su američki uzgajivači perzijskih mačaka ponekad križali perzijske mačke s drugim pasminama kako bi poboljšali perzijsku pasminu, a ti križanci su postali prepoznatljivi, a neki drugi uzgajivači ponekad bi imali negativan stav prema križanim jedinkama. Godine 1966. egzotična kratkodlaka mačka prepoznata je kao posebna pasmina.
MAČKA IGRAČKA
Brojni uzgajivači perzijskih mačaka uzgajaju varijantu malog rasta, a ona nosi različita imena kao što je mačka-igrača, ili čak šalica za čaj (eng. teacup). Nazivaju se još psi veličine dlana, džepni, mini i pixie. Trenutno one nisu prepoznate kao zasebna pasmina i svaki uzgajivač postavlja vlastite standarde vezane za veličinu mini perzijskih mačaka. Postoje i uzgajivači koji su nelegalno i štetno se ponijeli tako što su križali minijaturne mačke u srodstvu da bi dobili manje mačke što je rezultiralo genetski slabijim mačkama s mnoštvom zdravstvenih problema, ali i skraćenim životnim vijekom.
ČINČILA DUGODLAKA I STERLING
Perzijska mačka lutkolikog lica srebrne boje brzo se pokušala uspostaviti kao zasebna pasmina sterling u SAD-u, ali to nije prihvaćeno. Jedino u Južnoj Africi se ta sterling pasmina odvojila od perzijske pasmine. Južnoafričko vijeće za mačke registrira mačke s pet generacija čistokrvnih činčila kao dugodlaku činčilu. Dugodlaka činčila ima duži nos od perzijske mačke što rezultira s manje problema s disanjem i nema problema sa suzenjem očiju. Dlaka im je prozirna, a vrhovi kose imaju crni pigment.
PONAŠANJE
Perzijske mačke su tihe, mirne prirode i dobro se prilagođavaju životu u stanu. Himalajski tip mačke ima tendenciju biti nešto živahniji jer je to utjecaj osobina sijamske mačke. Perzijske mačke još su veoma naklone svojim vlasnicima, čiste i uredne, rado prilaze strancima i ljubazne su prema njima, predvidljive, a glasaju se i uznemire se kada je u pitanju hrana.
ZDRAVLJE
Prosječni životni vijek perzijskih mačaka jest 12,5 godina, međutim može dosezati sve do 17 godina kod nekih jedinki. Zbog kratkog nosa mogu imati poteškoće s disanjem, kožom i očima. Udah im zbog toga može biti preplitak, a suze iz očiju mogu im curiti po licu. Češće od ostalih moguće su bolesti policistični bubrezi, hipertrofijska kardiomiopatija, progresivna atrofija mrežnice i displazija kuka.