Pasmine- Škotski seter
OSOBINE
Podrijetlo: Škotska
Težina: 25-36 kg (mužjaci); 20-32 kg (ženke)
Visina: 61-69 cm (mužjaci); 58-66 cm (ženke)
Dlaka: meka i sjajna, ravna ili blago valovita
Boja: crna, smeđa
PODRIJETLO
Psi crne i smeđe boje bili su popularni u Škotskoj već 1620. godine. Vojvoda od Gordona je 200 godina kasnije uzgajao pasminu škotskog setera i tada su oni postali popularni. Imali su vrhunske vještine lova, ali i lijep izgled. O njima se u prošlosti pisalo kao o psima koje ne odlikuje brzina, ali veoma su izdržljivi, imaju izvrstan njuh i rijetko kada imaju pogrešne procijene. U svom početku škotski seteri bili su crno-bijele, trobojne i crvene boje, ali vojvoda od Gordona favorizirao je pse crne i žutosmeđe boje kakvi su oni danas. Nakon smrti vojvode 1827. njegov nasljednik vojvoda od Richmonda nastavio je tradiciju uzgajanja škotskog setera. Na prvoj službenoj izložbi pasa 1859. godine škotski ster imena Dandie osvojio je prvu nagradu, a njegovo podrijetlo moglo se pratiti i ispostavilo se da je potomak onih jedinki koje je uzgajao vojvoda od Gordona. Po tom vojvodi koji je toliko utjecao na razvoj ove pasmine dano mu je i ime u engleskom jeziku – Gordon setter.
KARAKTER
Škotski seter iznimno su odana pasmina svojoj obitelji, ali prema strancima je oprezan što ga čini izvrsnim psom čuvarom. Voli udovoljiti svom vlasniku, ali čim nad njim ne bude autoriteta, on će to iskoristiti i htjeti postati dominantan, divlji, tvrdoglav. To se može suzbiti čvrstim, poštenim i dosljednim treningom. Jedan istraživač ponašanja ove pasmine napisao je kada se škotski seter osjeća loše zbog nedjela koje je učinio, to nije zato što je učinio to loše djelo, nestašluk, već samo zato što ga je vlasnik uhvatio. U bilo kojoj natjecateljskoj situaciji je koncentriran, neustrašiv, inteligentan i sposoban. Socijalizacija i dresura važni su čimbenici da bi se škotski seter razvio u poslušnog i vjernog prijatelja.
IZGLED
Škotski seteri su crni i smeđi psi koji imaju crni kaput s dijelovima boje kestena na šapama i potkoljenicama, grlu, njušci, oko očiju i na prsima. Na prsima je prema standardu dopuštena mala količina bijele bolje. Pojava crvenog škotskog setera moguća je i kad su roditelji klasične standardne boje, a to je tako zbog toga što je crvena boja recesivni gen. Krzno im je ravno i blago kovrčavo, dugo, svilenkasto. Mužjaci škotskog setera najčešće su visoki 61-69 cm, a teški 25-36 kg. Ženke obično su visoke 58-66 cm, a teške 20-32 kg.
ZDRAVLJE I BRIGA
Škotski seteri nisu toliko skloni displaziji kuka kao druge veće pasmine pasa, ali mogu patiti od tog problema. Ostali češći zdravstveni problemi koji se mogu pojaviti u ove pasmine su hipotireoza, želučana torzija (nadutost), očne bolesti. Česti zdravstveni problem je PRA, tj. progresivna atrofija mrežnice. To je degenerativni poremećaj oka koji uzrokuje sljepoću zbog gubitka fotoreceptora na stražnjem dijelu oka. PRA se može otkriti puno ranije nego što pas razvije znakove sljepoće. Zbog drugih osjetila koja su istančana i slijepi psi mogu živjeti zdrav i sretan život. Očekivano je da jedinka ove pasmine živi 10 do 12 godina.
Njihovo krzno zahtijeva nešto češću brigu nego što je to uobičajeno. Trebalo bi ih četkati dva puta do tri puta tjedno da bi se spriječilo stvaranje čvorova dlake. Dlaku na dnu stopala i između prstiju treba rezati. Kupati ih se može svaki ili svaka dva tjedna, ali preporučljivo je bez uporabe topline za šušenje krzna.